Mogli bi reći da je objavljivanje bilo čijeg imena u bilo kojem mediju bez odobrenja te osobe narušavanje njegove privatnosti. Točno ! I sada bi bez ikakve daljnje rasprave mogli zaključiti ovu temu i podržati sve one koji pokušavaju naći valjane razloge za tvrdnju da Registar branitelja mora biti javan !
Da, upravo je u tome i problem !
U našoj zemlji postoje "Zakoni" koji štite čak i bezočnu pljačku koja se zove "pretvorba" , "tajne ortačke ugovore" koji nisu ništa drugo nego zakonom zaštićeni mafijaški okvir, .... i mogli bi tako nabrajati u nedogled !
Pitanje je zašto je Registar branitelja privatna stvar pojedinaca , a ne i javni interes svih građana RH ?
Svi znamo da broj branitelja iz spomenutog registra nije niti približno točan. Da li je netko dobio spomenicu, medalju ili nešto drugo nije upitno. Upitna su nepravdano velika , a ničim stečena prava mnogih iz tog registra, koji nisu niti omirisali rova i baruta.
Nije daleko od istine da svi oni koji su bili cijelo vrijeme domovinskog rata u zemlji zaslužuju status hrvatskog branitelja. Svi građani su na ovaj ili onaj način branili svoju domovinu. Ipak to nije dovoljan razlog da bi se steklo pravo na stan ili mirovinu, povlasticu na uvoz automobila, upis djeteta u srednju školu ili na fakultet i brojne druge pogodnosti ...
Prava koja su si neki uzeli su prešla svaku mjeru, a oni koji su ih kapom i šakom davali korumpirani su jednako ili više od onih po javnim poduzećima , lokalnim i državnim upravama.
Možemo biti legalisti i zalagati se za privatnost pojedinaca, ali moramo onda naći načina razriješiti slučajeve lažnih branitelja i njihovih neopravdano stečenih prava. Bezbroj primjera iz naše okoline potvrđuje ove činjenice.
Činjenica je da Vlada i braniteljske udruge nisu učinili ništa. Jedni štite svoja "prava", a drugi umješanost u korupciju širokih razmjera.
Zato je i objavljivanje podataka o imenima i pripadnosti postrojbama , koji se krivo naziva "registar branitelja" , pitanje građanske slobode i prije svega građanskog protesta protiv korupcije i plačke Hrvatske i njenih građana.
Na kraju, mislim da je svaki iskreni i pošteni branitelj ponosan na svoje sudjelovanje u domovinskom ratu, da nema ništa protiv da se za njegovu hrabrost i žrtvu za domovinu zna među hrvatskim građanima. Oni nemaju razloga bojati se za svoju privatnost. Nisu se bojali nadmoćnog neprijatelja , već su svoje živote založili za našu budućnost. Njima prije svega mora biti stalo do toga da ime hrvatskog branitelja i njegov status vječno ostane zapisan u htrvatskoj povjesti zlatnim slovima, neukaljan od ratnih i drugih profitera i danguba koji bi živjeli na račun hrvatskog naroda.
Naši branitelji su naši heroji o kojima želimo da naša djeca uče u školi , da ih pamtimo i štujemo za sva vremena.
Ne možemo dozvoliti da se u tom krugu nađu "mangupi sa sunčanim naočalama u velikim automobilima" ....
