28 siječnja, 2011

Može li se "s rogatima bosti" ?

Ne možeš se s rogatima "bosti" , kaže narod !

Tako su nas cijeli život učili i "naučili nas" da šutimo, i kada nije za šutjeti, kada se steže u grlu i kada nije za idržati od srama i beznađa !

Da li je za naše živote šteta ili nije, za jednu cijelu "izgubljenu generaciju", možda je važno ili nije, ali možemo li dopustiti da i slijedeća generacija, generacija naše djece živi u beznađu i očekivanju ?
Svi kod kuće imamo djecu "buntovnike", i onda ih učimo "kako nije dobro s rogatima se bosti", umjesto da ih pustimo "da lete slobodno kao ptice", slobodnog uma i duha, kakvi mladi i trebaju biti ....
Teško je uopće oko sebe gledati i shvatiti da li je riječ o zbilji ili samo lošem snu !

Nevjerovatno je u što su se ljudi s kojima svaki dan živimo pretvorili. Ne, ja ih uopće ne osuđujem. U ljudskom je biću da živi u skladu s "prirodom" , ali čovjek je odavno ,od pamtivijeka, nastojao prirodu "pokoriti" i sve raditi po svom' . Možda se zato "izdignuo" od drugih živih bića, a možda se i udaljio od njih. To je već filozofska rasprava u koju se ne bi htio "zapetljavati".

Zato se od takvih rasprava na trenutak treba odmaknuti i vratiti se "zbilji" , ma kakva god ona bila.
Pa što to nas, i da li nas uopće što, muči ? Zašto u kasno poslijepodne kuckamo retke na ovom blogu u nadi da će se riječima nekome nešto "u glavi prosvijetliti" i učiniti nama i našoj djeci život boljim ?
Nije li riječ o tome da se nismo prilagodili "rogatima" i nismo se naučili s njima "bosti" ? A trebamo li ? Da li je to smisao našeg postojanja, da smo uvijek "u suprotnosti" sa društvenim "regulama", ma kakve one bile ? Ili se jednostavno trebamo prepustiti "matici" , da nas nosi u svakodnevnicu i u budućnost koji su zacrtali drugi, oni "rogati" ?

Kažu i da je čovjek "najsurovija životinja", da je gladan i žedan , lakom i nemilosrdan i da je dio prirode , pa se ne treba čuditi što je tako gramziv , nepoćudan i što ne preza zbog "kore kruha" učiniti i najgore. E da je kora kruha , oprostili bi mi sve, tako je i nama pa bi to lako i razumjeli.

Ali što učiniti s onima koji i umjetnost materijaliziraju na najvulgarnijem nivou ? Kada bi čovjek i ukrao sliku da bi s njome oplemenio dušu , možda bi mu dobrim dijelom mogli i oprostiti, ali kada uzme to neprocjenjivo blago ljudskog uma i ljudskog duha, najplemenitije i najbolje što čovjek može stvoriti i stavi u "skrivenu sobicu" sa namjerom da obezvrijedi i pretvori u vilu ili jahtu, u bahatost i vulgarnost , onda se treba "s takvim rogonjama sresti na brvnu" i svom silinom ih baciti u bujicu koja će ih odnijeti i potopiti ...

A može li se ?

MORA SE !