Blog za mene i moje prijatelje !
29 lipnja, 2007
25 lipnja, 2007
20 lipnja, 2007
16 lipnja, 2007
15 lipnja, 2007
14 lipnja, 2007
Kako se boriti protiv korupcije ?
Trošiti riječi i uvijek iznova konstatirati da je korupcija u našem društvu glavna prepreka razvoja, da nećemo moći ući u EU ako ne poduzmemo nešto i korupciju smanjimo, zacijelo više nema nikakvog smisla.
Prije nego što zaista počnemo odlučnu borbu protiv korupcije trebali bi pošteno i iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja :
1. Da li je korupcija dio nas samih i podrazumjevamo li ju kao nešto normalno i poželjno ako su u pitanju naši osobni interesi na našoj razini, ili je to nešto što smatramo da je isključivo područje organiziranog kriminala, političke i ekonomske vrhuške ?
2. Da li postoji stvarna želja političkih stranaka i njihovih vodećih ljudi na lokalnoj i državnoj razini da se korupcija u našem društvu smanji ?
3. Tko, ako ne političari , može biti nosioc borbe protiv korupcije ?
4. Postoje li iskustva u našoj zemlji ili u svijetu koja bi mogli koristiti u borbi protiv korupcije ?
Pitanja se mogu redati u nedogled , ali je ovo više nego dovoljno da prepoznamo bolest društva u kojem živimo i pokušamo naći učinkovitu terapiju kako bi se od ove bolesti izliječili.
Borba protiv korupcije mora krenuti na vrlo širokom frontu od medija, škole, crkve, u pravosuđu, policiji, vojsci, lokalnoj i državnoj upravi, građanskim udrugama, ...
Borba protiv korupcije mora biti usklađena aktivnost u koju treba uključiti najširi krug građana bilo da su u poziciji učenika, studenata , radnika, službenika, političara, privrednika, lokalnih i državnih dužnosnika , ....
Kako to postići ? Oni koji su pozvani , čiji je to posao , očito to ne žele ili u najmanju ruku žele odgađati koliko je to moguće duže. Jasno je da je riječ o političkim strankama na vlasti u u opoziciji.
Da li je to naš fenomen ili je uobičajeno u svijetu da se pred izbore stvaraju afere i iznosi "prljavi veš" a da se pri formiranju vlasti a pogotovo nekoliko mjeseci kasnije , apsolutno sve to zaboravlja. Nije riječ o tome da zaboravljaju dojučerašnji ljuti politički protivnici i obični građani. Najveći problem je što zaboravljaju oni koji to ne bi smjeli. Riječ je jasno o policiji i pravosuđu koji su dužni zahtjevati i istražiti što je istina a što podmetanje i laž.
Izgleda da je sve istina , ali istina preko koje se "zbog pragmatičnih razloga mora prijeći". I to se onda građanima od hrvatskih političara a preko hrvatskih medija servira kao "umijeće politike", kao nešto sasvim normalno i uobičajeno u cijelom svijetu.
Ovdije vrlo jasno i glasno treba prozvati upravo dodvorne i potkupljive hrvatske medije. Sramotne su naslovnice koje se bave privatnim životima "javnih osoba" , umjesto da se bave istraživačkim novinarstvom kojemu treba biti osnovni cilj pronalaziti dobre i loše strane društva i davati ih na uvid i prosudbu javnosti. U našim medijima nemaju prostora "obični" građani , intelektualci, uspješni, učenici, studenti, sportaši, sposobni mladi poduzetnici, .... Prostor je osiguran samo onima koji mogu kupiti oglas ili spot, kao i onima pod čijom se kapom i zaštitom može nastaviti lagodno živjeti bez odgovornosti, puno rizika i rada.
Ako je ovo sve samo dio nekog scenarija u kojemu se u kolu drže političari , mediji i organizirani kriminal, možda problem možemo i riješiti.
Ukoliko je riječ o puno opasnijem virusu koji je zahvatio cijelo društvo, kada roditelji upućuju djecu od najranije dobi "da je važnije znati se snaći" nego biti marljiv i pošten, onda je situacija puno ozbiljnija.
Ako se ništa ne isplati raditi, već je puno prihvatljivije i u školi i u crkvi i na poslu "snaći se" onda će nam trebati vrlo ozbiljna terapija.
Čini mi se da je dobrim dijelom upravo o tome riječ. Zapadna liberalna demokracija donijela nam je upravo ono najgore. Isplivali su "snalažljivi" političari i privrednici, a nestali vrijedni, pošteni, moralni. Važnije je biti u prvom redu u crkvi, nego u svome domu živjeti u skladu s ljudskim i božjim načelima.
Imamo li onda uopće šansu ? Jesu li zahtjevi EU za smanjenjem korupcije i poboljšanju stanja u pravosuđu samo floskule iza kojih se kriju opet neki interesi i nova korupcija, ovaj puta velikih trgovačkih lanaca, banaka, telekoma, .... ?
EU može biti poticaj, ali ne i rješenje naših problema !
Ništa se ne može lako riješiti ali se neke stvari mogu vrlo lako započeti !
Omogućimo mladima ove zemlje koji su najpošteniji i najiskreniji dio društva da dođu do riječi.
Pustimo ih da umjesto političara pričaju o problemima ovog društva. Novinske i TV ankete nemaju niti približno takvu snagu kao riječ djeteta iz vrtića, osnovne ili srednje škole, a pogotovo studenta. Energija, snaga, želja , volja, emocije, znanje, .. sve to imaju djeca i mladi ljudi.
Naučimo biti njihov "servis" , ne "servis građana". To je fraza kojom se građanima prodaje magla !
Kako to možemo napraviti ?
Mladi imaju medij koji vole i razumiju, koji im omogućava da iskažu slobodo svoje mišljenje, svoje ideje i emocije u svakom trenutku. Internet !
I sada je Internet preplavljen blogovima uglavnom tih mladih ljudi. Jedini je problem što nitko nema volje, vremena i novca da usmjeri tu silnu pozitivnu energiju.
Za neke stvari treba strpljenja i vremena, ali se bez pravog projekta i plana dugo može lutati labirintima dok se ne pronađe pravi put.
Tko onda može pomoći da se pronađe pravi put ?
Neki su za to plaćeni, ali ima i onih koji nisu direktno plaćeni, ali su ipak pozvani da pomažu razvoju demokracije i civilnog društva ! Ne bi trebali i smjeli sami sebi biti svrha !!!
Postoje u ovom društvu brojne udruge, instituti, škole i fakulteti, udruge civilnog društva, .... Jasno je da oni svaki na svoj način pozitivno djeluju i čine korisne pomake. Ali uvijek je moguće i više. Nešto tu ipak, kao i ucijelom društvu gadno škripi !
Zar i njima treba poticaj, kada upravo zbog toga i postoje. Nije li se i u mnoge civilne udruge već uvukla letargija i birokracija. Možda je i njima ugodan život na jaslama državnih , europskih i raznih drugih fondova ?
Koliko su projekata pokrenuli , i kakve su rezultate ostvarili !
Upravo je nevjerovatno koliko je onih kontroliraju i upozoravaju na negativnosti, a istovremeno ne čine apsolutno ništa da se počne graditi nešto bolje.
Novac koji prikupljaju, često bez ikakve kontrole troše na "službene" putove, seminare, promotivne aktivnosti , ...
Vrlo je malo projekata koji pokazuju prepoznatljive rezultate, akoje su financirale te iste udruge ili su preko njih prikupljena sredstva utrošena u konkretnu plansku aktivnost.
I na kraju današnjeg razmišljanja :
Uvjeren sam da ima mnogo ljudi koji razmišljaju na sličan način i žele naše živote učiniti vrijednijim. Nismo rođeni da "hodamo sami ispod zvijezda". Rođeni smo da budemo jedinstveni i posebni, ali dio zajednice. Zato smo kao ljudi i opstali !
Prije nego što zaista počnemo odlučnu borbu protiv korupcije trebali bi pošteno i iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja :
1. Da li je korupcija dio nas samih i podrazumjevamo li ju kao nešto normalno i poželjno ako su u pitanju naši osobni interesi na našoj razini, ili je to nešto što smatramo da je isključivo područje organiziranog kriminala, političke i ekonomske vrhuške ?
2. Da li postoji stvarna želja političkih stranaka i njihovih vodećih ljudi na lokalnoj i državnoj razini da se korupcija u našem društvu smanji ?
3. Tko, ako ne političari , može biti nosioc borbe protiv korupcije ?
4. Postoje li iskustva u našoj zemlji ili u svijetu koja bi mogli koristiti u borbi protiv korupcije ?
Pitanja se mogu redati u nedogled , ali je ovo više nego dovoljno da prepoznamo bolest društva u kojem živimo i pokušamo naći učinkovitu terapiju kako bi se od ove bolesti izliječili.
Borba protiv korupcije mora krenuti na vrlo širokom frontu od medija, škole, crkve, u pravosuđu, policiji, vojsci, lokalnoj i državnoj upravi, građanskim udrugama, ...
Borba protiv korupcije mora biti usklađena aktivnost u koju treba uključiti najširi krug građana bilo da su u poziciji učenika, studenata , radnika, službenika, političara, privrednika, lokalnih i državnih dužnosnika , ....
Kako to postići ? Oni koji su pozvani , čiji je to posao , očito to ne žele ili u najmanju ruku žele odgađati koliko je to moguće duže. Jasno je da je riječ o političkim strankama na vlasti u u opoziciji.
Da li je to naš fenomen ili je uobičajeno u svijetu da se pred izbore stvaraju afere i iznosi "prljavi veš" a da se pri formiranju vlasti a pogotovo nekoliko mjeseci kasnije , apsolutno sve to zaboravlja. Nije riječ o tome da zaboravljaju dojučerašnji ljuti politički protivnici i obični građani. Najveći problem je što zaboravljaju oni koji to ne bi smjeli. Riječ je jasno o policiji i pravosuđu koji su dužni zahtjevati i istražiti što je istina a što podmetanje i laž.
Izgleda da je sve istina , ali istina preko koje se "zbog pragmatičnih razloga mora prijeći". I to se onda građanima od hrvatskih političara a preko hrvatskih medija servira kao "umijeće politike", kao nešto sasvim normalno i uobičajeno u cijelom svijetu.
Ovdije vrlo jasno i glasno treba prozvati upravo dodvorne i potkupljive hrvatske medije. Sramotne su naslovnice koje se bave privatnim životima "javnih osoba" , umjesto da se bave istraživačkim novinarstvom kojemu treba biti osnovni cilj pronalaziti dobre i loše strane društva i davati ih na uvid i prosudbu javnosti. U našim medijima nemaju prostora "obični" građani , intelektualci, uspješni, učenici, studenti, sportaši, sposobni mladi poduzetnici, .... Prostor je osiguran samo onima koji mogu kupiti oglas ili spot, kao i onima pod čijom se kapom i zaštitom može nastaviti lagodno živjeti bez odgovornosti, puno rizika i rada.
Ako je ovo sve samo dio nekog scenarija u kojemu se u kolu drže političari , mediji i organizirani kriminal, možda problem možemo i riješiti.
Ukoliko je riječ o puno opasnijem virusu koji je zahvatio cijelo društvo, kada roditelji upućuju djecu od najranije dobi "da je važnije znati se snaći" nego biti marljiv i pošten, onda je situacija puno ozbiljnija.
Ako se ništa ne isplati raditi, već je puno prihvatljivije i u školi i u crkvi i na poslu "snaći se" onda će nam trebati vrlo ozbiljna terapija.
Čini mi se da je dobrim dijelom upravo o tome riječ. Zapadna liberalna demokracija donijela nam je upravo ono najgore. Isplivali su "snalažljivi" političari i privrednici, a nestali vrijedni, pošteni, moralni. Važnije je biti u prvom redu u crkvi, nego u svome domu živjeti u skladu s ljudskim i božjim načelima.
Imamo li onda uopće šansu ? Jesu li zahtjevi EU za smanjenjem korupcije i poboljšanju stanja u pravosuđu samo floskule iza kojih se kriju opet neki interesi i nova korupcija, ovaj puta velikih trgovačkih lanaca, banaka, telekoma, .... ?
EU može biti poticaj, ali ne i rješenje naših problema !
Ništa se ne može lako riješiti ali se neke stvari mogu vrlo lako započeti !
Omogućimo mladima ove zemlje koji su najpošteniji i najiskreniji dio društva da dođu do riječi.
Pustimo ih da umjesto političara pričaju o problemima ovog društva. Novinske i TV ankete nemaju niti približno takvu snagu kao riječ djeteta iz vrtića, osnovne ili srednje škole, a pogotovo studenta. Energija, snaga, želja , volja, emocije, znanje, .. sve to imaju djeca i mladi ljudi.
Naučimo biti njihov "servis" , ne "servis građana". To je fraza kojom se građanima prodaje magla !
Kako to možemo napraviti ?
Mladi imaju medij koji vole i razumiju, koji im omogućava da iskažu slobodo svoje mišljenje, svoje ideje i emocije u svakom trenutku. Internet !
I sada je Internet preplavljen blogovima uglavnom tih mladih ljudi. Jedini je problem što nitko nema volje, vremena i novca da usmjeri tu silnu pozitivnu energiju.
Za neke stvari treba strpljenja i vremena, ali se bez pravog projekta i plana dugo može lutati labirintima dok se ne pronađe pravi put.
Tko onda može pomoći da se pronađe pravi put ?
Neki su za to plaćeni, ali ima i onih koji nisu direktno plaćeni, ali su ipak pozvani da pomažu razvoju demokracije i civilnog društva ! Ne bi trebali i smjeli sami sebi biti svrha !!!
Postoje u ovom društvu brojne udruge, instituti, škole i fakulteti, udruge civilnog društva, .... Jasno je da oni svaki na svoj način pozitivno djeluju i čine korisne pomake. Ali uvijek je moguće i više. Nešto tu ipak, kao i ucijelom društvu gadno škripi !
Zar i njima treba poticaj, kada upravo zbog toga i postoje. Nije li se i u mnoge civilne udruge već uvukla letargija i birokracija. Možda je i njima ugodan život na jaslama državnih , europskih i raznih drugih fondova ?
Koliko su projekata pokrenuli , i kakve su rezultate ostvarili !
Upravo je nevjerovatno koliko je onih kontroliraju i upozoravaju na negativnosti, a istovremeno ne čine apsolutno ništa da se počne graditi nešto bolje.
Novac koji prikupljaju, često bez ikakve kontrole troše na "službene" putove, seminare, promotivne aktivnosti , ...
Vrlo je malo projekata koji pokazuju prepoznatljive rezultate, akoje su financirale te iste udruge ili su preko njih prikupljena sredstva utrošena u konkretnu plansku aktivnost.
I na kraju današnjeg razmišljanja :
Uvjeren sam da ima mnogo ljudi koji razmišljaju na sličan način i žele naše živote učiniti vrijednijim. Nismo rođeni da "hodamo sami ispod zvijezda". Rođeni smo da budemo jedinstveni i posebni, ali dio zajednice. Zato smo kao ljudi i opstali !
12 lipnja, 2007
Pretplati se na:
Postovi (Atom)