Trošiti riječi i uvijek iznova konstatirati da je korupcija u našem društvu glavna prepreka razvoja, da nećemo moći ući u EU ako ne poduzmemo nešto i korupciju smanjimo, zacijelo više nema nikakvog smisla.
Prije nego što zaista počnemo odlučnu borbu protiv korupcije trebali bi pošteno i iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja :
1. Da li je korupcija dio nas samih i podrazumjevamo li ju kao nešto normalno i poželjno ako su u pitanju naši osobni interesi na našoj razini, ili je to nešto što smatramo da je isključivo područje organiziranog kriminala, političke i ekonomske vrhuške ?
2. Da li postoji stvarna želja političkih stranaka i njihovih vodećih ljudi na lokalnoj i državnoj razini da se korupcija u našem društvu smanji ?
3. Tko, ako ne političari , može biti nosioc borbe protiv korupcije ?
4. Postoje li iskustva u našoj zemlji ili u svijetu koja bi mogli koristiti u borbi protiv korupcije ?
Pitanja se mogu redati u nedogled , ali je ovo više nego dovoljno da prepoznamo bolest društva u kojem živimo i pokušamo naći učinkovitu terapiju kako bi se od ove bolesti izliječili.
Borba protiv korupcije mora krenuti na vrlo širokom frontu od medija, škole, crkve, u pravosuđu, policiji, vojsci, lokalnoj i državnoj upravi, građanskim udrugama, ...
Borba protiv korupcije mora biti usklađena aktivnost u koju treba uključiti najširi krug građana bilo da su u poziciji učenika, studenata , radnika, službenika, političara, privrednika, lokalnih i državnih dužnosnika , ....
Kako to postići ? Oni koji su pozvani , čiji je to posao , očito to ne žele ili u najmanju ruku žele odgađati koliko je to moguće duže. Jasno je da je riječ o političkim strankama na vlasti u u opoziciji.
Da li je to naš fenomen ili je uobičajeno u svijetu da se pred izbore stvaraju afere i iznosi "prljavi veš" a da se pri formiranju vlasti a pogotovo nekoliko mjeseci kasnije , apsolutno sve to zaboravlja. Nije riječ o tome da zaboravljaju dojučerašnji ljuti politički protivnici i obični građani. Najveći problem je što zaboravljaju oni koji to ne bi smjeli. Riječ je jasno o policiji i pravosuđu koji su dužni zahtjevati i istražiti što je istina a što podmetanje i laž.
Izgleda da je sve istina , ali istina preko koje se "zbog pragmatičnih razloga mora prijeći". I to se onda građanima od hrvatskih političara a preko hrvatskih medija servira kao "umijeće politike", kao nešto sasvim normalno i uobičajeno u cijelom svijetu.
Ovdije vrlo jasno i glasno treba prozvati upravo dodvorne i potkupljive hrvatske medije. Sramotne su naslovnice koje se bave privatnim životima "javnih osoba" , umjesto da se bave istraživačkim novinarstvom kojemu treba biti osnovni cilj pronalaziti dobre i loše strane društva i davati ih na uvid i prosudbu javnosti. U našim medijima nemaju prostora "obični" građani , intelektualci, uspješni, učenici, studenti, sportaši, sposobni mladi poduzetnici, .... Prostor je osiguran samo onima koji mogu kupiti oglas ili spot, kao i onima pod čijom se kapom i zaštitom može nastaviti lagodno živjeti bez odgovornosti, puno rizika i rada.
Ako je ovo sve samo dio nekog scenarija u kojemu se u kolu drže političari , mediji i organizirani kriminal, možda problem možemo i riješiti.
Ukoliko je riječ o puno opasnijem virusu koji je zahvatio cijelo društvo, kada roditelji upućuju djecu od najranije dobi "da je važnije znati se snaći" nego biti marljiv i pošten, onda je situacija puno ozbiljnija.
Ako se ništa ne isplati raditi, već je puno prihvatljivije i u školi i u crkvi i na poslu "snaći se" onda će nam trebati vrlo ozbiljna terapija.
Čini mi se da je dobrim dijelom upravo o tome riječ. Zapadna liberalna demokracija donijela nam je upravo ono najgore. Isplivali su "snalažljivi" političari i privrednici, a nestali vrijedni, pošteni, moralni. Važnije je biti u prvom redu u crkvi, nego u svome domu živjeti u skladu s ljudskim i božjim načelima.
Imamo li onda uopće šansu ? Jesu li zahtjevi EU za smanjenjem korupcije i poboljšanju stanja u pravosuđu samo floskule iza kojih se kriju opet neki interesi i nova korupcija, ovaj puta velikih trgovačkih lanaca, banaka, telekoma, .... ?
EU može biti poticaj, ali ne i rješenje naših problema !
Ništa se ne može lako riješiti ali se neke stvari mogu vrlo lako započeti !
Omogućimo mladima ove zemlje koji su najpošteniji i najiskreniji dio društva da dođu do riječi.
Pustimo ih da umjesto političara pričaju o problemima ovog društva. Novinske i TV ankete nemaju niti približno takvu snagu kao riječ djeteta iz vrtića, osnovne ili srednje škole, a pogotovo studenta. Energija, snaga, želja , volja, emocije, znanje, .. sve to imaju djeca i mladi ljudi.
Naučimo biti njihov "servis" , ne "servis građana". To je fraza kojom se građanima prodaje magla !
Kako to možemo napraviti ?
Mladi imaju medij koji vole i razumiju, koji im omogućava da iskažu slobodo svoje mišljenje, svoje ideje i emocije u svakom trenutku. Internet !
I sada je Internet preplavljen blogovima uglavnom tih mladih ljudi. Jedini je problem što nitko nema volje, vremena i novca da usmjeri tu silnu pozitivnu energiju.
Za neke stvari treba strpljenja i vremena, ali se bez pravog projekta i plana dugo može lutati labirintima dok se ne pronađe pravi put.
Tko onda može pomoći da se pronađe pravi put ?
Neki su za to plaćeni, ali ima i onih koji nisu direktno plaćeni, ali su ipak pozvani da pomažu razvoju demokracije i civilnog društva ! Ne bi trebali i smjeli sami sebi biti svrha !!!
Postoje u ovom društvu brojne udruge, instituti, škole i fakulteti, udruge civilnog društva, .... Jasno je da oni svaki na svoj način pozitivno djeluju i čine korisne pomake. Ali uvijek je moguće i više. Nešto tu ipak, kao i ucijelom društvu gadno škripi !
Zar i njima treba poticaj, kada upravo zbog toga i postoje. Nije li se i u mnoge civilne udruge već uvukla letargija i birokracija. Možda je i njima ugodan život na jaslama državnih , europskih i raznih drugih fondova ?
Koliko su projekata pokrenuli , i kakve su rezultate ostvarili !
Upravo je nevjerovatno koliko je onih kontroliraju i upozoravaju na negativnosti, a istovremeno ne čine apsolutno ništa da se počne graditi nešto bolje.
Novac koji prikupljaju, često bez ikakve kontrole troše na "službene" putove, seminare, promotivne aktivnosti , ...
Vrlo je malo projekata koji pokazuju prepoznatljive rezultate, akoje su financirale te iste udruge ili su preko njih prikupljena sredstva utrošena u konkretnu plansku aktivnost.
I na kraju današnjeg razmišljanja :
Uvjeren sam da ima mnogo ljudi koji razmišljaju na sličan način i žele naše živote učiniti vrijednijim. Nismo rođeni da "hodamo sami ispod zvijezda". Rođeni smo da budemo jedinstveni i posebni, ali dio zajednice. Zato smo kao ljudi i opstali !
1 komentar:
Gotovo da bi se moglo reći da sam izvanredno predvidio događanja koja će uslijediti samo nakon nekoliko dana od moga posljednjeg članka. Hrvatski fond za privatizaciju je došao pod lupu javnosti zahvaljujući akciji policije i privođenju osumnjičenih dužnosnika i djelatnika fonda.
Jedni se se hvala uspjehom, drugi kritiziraju i pozivaju na odgovornost. "Riba smrdi od glave !" "Ja nisam ništa znao !" ...
Pa dobro tko je tu lud, a kome "noge smrde" ?
Ako je netko član ili predsjednik Nadzornog odbora, valjda bi trebao nešto i "nadzirati" ? Ako i nije direktno upleten, od odgovornosti se ne bi nitko trebao niti mogao skrivati !
Nadajmo se da će tužiteljstvo i policija bez obzira na ove nesuvisle izjave, ipak odraditi svoj posao !
Ako se ne bude išlo do kraja, onda ćemo s pravom moći posumnjati da je sve ipak samo farsa i dobra predizborna predstava !
Naravno da treba sumnjive prodaje dionica, nekretnina i druge imovine, privatizacije poduzeća, ... dobro istražiti , a pogotovo u svjetlu sudjelovanja u njima osumnjičenih aktera. Ako se pokaže da je korupcije bilo tada sve te predmete treba poništiti i imovinu vratiti vlasniku - državi.
Ne znam zašto, ali zaista ne vjerujemo da će se ići dalje od smjene a najviše ukidanja privatizacijskog fonda, te osnivanja novog.
Kakva će biti razlika nove agencije ili fonda u odnsu na stari, ... ? Bojimo se nikakava. Jedino bi moglo vrijediti po starome : Nemojte ih mjenjati, ako dođu novi i oni se moraju prvo namiriti !
Hoće li ova noćna mora konačno prestati ili ćemo još dugo, dugo čeprkati po prašini, valjati se u mulju i u blatu, u smradu vlastita izmeta ?
Možemo li pokazati da zaista želimo imati život dostojan čovjeka ? Možemo li konačno živjeti naše , a ne nečije tuđe živote ?
Građani ove zemlje željni su pravde i poštenja, spremni su za svoju jedinu domovinu još neko vrijeme trpjeti i odricati se ! Ali ne žele više "debelim guskama vrat mazati " ! Zato neka ova vlada, ovaj ministar, ova policija i ovo pravosuđe, već danas , ... odmah poduzme sve što može da nam pokaže i dokaže, da se u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj može živjeti normalnim životom , dostojnim čovjeka !
Blagostanje smo spremni još dugo čekati, ali više ne možemo trpjeti krađu , lopovluk, nemoral, bezočnu otimačinu, ...
Ne zanimaju nas više životi "zvijezda" i "tajkuna" , zanima nas naš život i život naše djece !
Objavi komentar