Želi li ovaj čovjek dobro Slovencima ?
http://www.tportal.hr/vijesti/eu/fset.html
Ne tako davno , bili smo veliki prijatelji sa svojim zapadnim susjedima Slovencima. Danas uglavnom pričamo o njima i njihovoj državi viceve, kao nekada o Crnogorcima, Bosancima Muji i Sulji, ... I ništa tu ne bi bilo čudno, na protiv, moglo bi značiti da se kao veliki prijatelji još više i bolje razumijemo i volimo, pa si možemo bez ljutnje dopustiti i koju šalu.
Ali na žalost, to ipak u stvarnom životu nije tako !
Što se zapravo desilo ? Zašto na Slovence koje smo nekada smatrali, vrijednima, pedantnim , urednim, principijelnim, kulturnim, sada gledamo drugačije. Nekada smo kao u uzor gledali njihove seoske okućnice, uređene i uljuđene gradiće i naselja. Kupovali smo perilice i televizore Gorenje, rado išli na skijanje i u toplice.
Slovenci su nam bili dragi gosti u Zagrebu i na Jadranu.
I što se promijenilo, mi ili Slovenci, narod ili političari ?
Teško je ne biti subjektivan i oteti se dojmu da baš ona druga strana "stalno nešto kuva" !
Gdje su korijeni "problema" i stalnih "sukoba" ? Da li je riječ s jedne strane o ljubomori zbog nešto višeg standarda i ranijeg članstva u NATO i EU, a s druge strane o kompleksima zbog bogatijih prirodnih resursa i veličine ? Da li je Hrvatska "kriva" što nije otvoreno ušla u rat protiv JNA na strani Slovenije, ili Slovenija što nije kasnije "pomogla" Hrvatskoj ?
Da li Slovenci koriste raspad Jugoslavije da postignu ciljeve koje nisu nikad imali ili im "kao i Srbima" pripadaju prava koja su u bivšoj državi slobodno koristili kao da su njihova ?
Da li su štediše Ljubljanske banke problem bivše države i stoga podjele njene imovine ili su to odnosi banke i štediša ?
Gdje je granica između neredovitog plaćanja održavanja zajedničke nuklearke i razvlašćenja u upravljanju; tko je vlasnik, tko uprava, tko nadzor, .... ?
Može li se teritorij "prisvajati" ako je netko Slovenačke ili Hrvatske nacionalnosti i nalazi se na drugoj strani granične crte, za račun prve države, da li je važna osobna ili katastarska imovina bivših i sadašnjih jedinica lokalne uprave ?
I na kraju da li je važnije pravo, "moralno pravo" ili se jednostavno nerealno očekuje da se ova dva "prava" izjednače kada jednima ili drugima to na nekom "problemu" odgovara ?
Da li je rušenje mostova i seoskih putova stvarno samo šengenska obaveza ili se to radi u nemoći crtanja nekih drugih "mnogo važnijih putova" !
I bez obzira na sva prava ovog svijeta, to je ono što ovih dana male ljude, građane Hrvatske i Slovenije na pograničnim crtama dvije male državice najviše smeta i frustrira, do te mjere da graniči sa zdravim razumom !
O kakvoj mi to "zajedničkoj Europi" snujemo ? Hoćemo li možda biti na kraju sretni što "ne znamo" pravu granicu", na kojoj bi nama tada europski i lokalni moćnici mogli i zid sazidati.
Zar se nije ne tako davno, Europa riješila jednog zida od betona i još većeg zida između istoka i zapada ? Hoćemo li kao onaj prekomorski gusar, hajduk i divlji pijani kauboj zidati nove betonske, vjerske i nacionalne zidove, zbog zaštite od "malih , siromašnih, drukčijih, ... " ?
Pa ako već sutra trebamo biti s iste strane "granice" čemu onda rušenje onog najvrijednijeg što smo kroz desetljeća i stoljeća gradili. Nismo li vrijeme koje stoji pred nama trebali iskoristiti da te granice još više proširimo i da se bolje vežemo. Nismo li trebali iskoristiti upravo činjenicu da sa Slovencima nikada nismo bili "braća" kao sa Srbima, već smo uvijek bili samo dobri prijatelji, koji su se uzajamno posjećivali i uvažavali. Ići na sajam elektronike u Ljubljanu je uvijek bio puno veći doživljaj nego na sajam u Beograd, jesti brancina i piti dobro vino na Jadranu nego piti rakiju i jesti kajmak kod istočnih susjeda.
Hrvati su uvijek bili nezadovoljni što pripadaju istoku i sami su sebi htjeli dokazati da nisu Balkan , da ih je netko "protiv njihove volje" u to ugurao i da prije ili kasnije, milom ili silom moraju iz "tog pakla izaći".
Nije onda čudno što su u Austriji i Sloveniji gledali "izlazak sunca" , a na istoku i jugu "smiraj dana".
Jesmo li mi baš takvi kakvim bi se htjeli prikazati , sasvim je drugo pitanje !
Jesu li i naši zapadni susjedi baš toliko na zapadu ili si to samo tako zamišljaju ?
Nisu li i naši Istrijani zapadnije od Dalamcije i Slavonije samo u svojim glavama, a u stvari su ne tako rijetko u svojoj sebičnosti duboko na Balkanu.
Ne treba se nitko vrijeđati, naša su naslijeđa više ili manje zajednička. Stoljeće koje je iza nas je ostavilo duboke tragove.
Zato i nije čudno da političari koji predvode Ex-Yu države izlaze iz "balkanskog miljea". Govoriti da je jedan ili drugi više moderan proeuropski ili probalkanski je gotovo bezpredmetno.
Oni su još uvijek proizvod lokalnih balkanskih bukača gdje je "nacionalno" važnije od "osobnosti" i vrijednosti pojedinca.
Moderno društvo u koje se svi zaklinju u dolazećoj nam Europi i sveprisutnom policajcu SAD-u, trebalo bi biti društvo slobodnih pojedinaca kojemu je strana svaka "nasilna kolektivna svijest i jednoumlje".
Hm, da li je to baš tako, ili to samo netko vrlo vješto "povlači končiće" , a scenario velike predstave je smišljen unaprijed ?
Opet nova "teorija zavjera" ?
Da, najlakše je zalijepiti etiketu i onda "liberalna demokracija" opet nosi pobjedu , bez borbe, bez sukoba mišljenja !
Što zabrinjava više od mogućnosti "dogovora" dvije susjedne države ?
Jasno je da nije čudno da će među "malim ljudima" biti sve više problema ako se neriješeni problemi nastave rješavati sporo i bez prave želje kao do sada.
Moglo bi biti još i više problema ako se riješe na nepravedan način. Znamo da sud pravda nije uvijek pravedna. Vješti odvjetnici i korumpirani suci mogu "pravdu " učiniti "vrlo nepravednom". Arbitraža je još "opasnija" !
Pa što onda raditi ?
Treba otvoriti medijski prostor stručnjacima i intelektualcima , koji imaju i znanje o dosadašnjem zajedničkom životu i odnosima ali i vizije budućeg života na ovim prostorima.
Prava su pitanja hoće li Hrvati i Slovenci sebe graditi kao uskogrudni nacionalisti ili moderni europski poduzetnici, slobodni ljudi koji će raditi i školovati se s obje strane "granice". Mogu li dopustiti da se međusobno žene i žive, da jedni druge posjećuju na Alpama ili Jadranu, hoće li proizvoditi i prodavati na zajedničkom tržištu, .... ?
Ako te i druge mogućnosti želimo zadržati i proširiti, moramo si početi govoriti istinu !
Dva brata se međusobno posvađaju, dva kuma i dva prijatelja. Bolje je da raspravljaju i da se svađaju nego da ne pričaju.
Za sada uglavnom pričaju , bolje reći "lupetaju" samo političari. Inetektualci su izuzetno tihi kao i u svim drugim prilikama.
Društva u kojemu je društvena elita tako daleko od intelektualne elite i gdje se tako otvoreno ne podnose osuđena su na propast, jednoumlje i nazadovanje.
Slovensko i hrvatsko društvo se po tome ni malo ne razlikuju. Upravo je žalosto čitati i slušati komentare hrvatskih i slovenskih novinara. Nemoguće je pročitati članak ili čuti koliko toliko kritički komentar ili analizu bilo kojeg "problema" koji nas opterećuje.
Kao i u svemu drugom novinari pišu onako kako politički moćnici koji stoje iza velikih oglašivača traže. Uvijek je u pravu onaj koji plaća !
Takvo smo društvo htjeli, takvo smo i dobili !
A blagodat "liberalne demokracije" postoji samo za odabrane "predatore" !
Pa ako je taj iskonski nagon prevladavajući nagon u čovjeku onda ćemo vječno i ostati samo obični predatori !
Odabrano "božansko biće" tada će prije ili kasnije uništiti samo sebe !
Da smo na "dobrom" putu da to napravimo i to vrlo brzo pokazuju više nego očite klimatske promjene koje su svake godine sve izraženije !
Takav problem sigurno neće riješiti ovdašnji "veliki Hrvati" i "veliki Slovenci" !
Nema komentara:
Objavi komentar