Balkan u Europi ili Europa na Balkanu ?

Da li su hrvatski političari stvarno uvalili Slovencima "kukavičje jaje" u EU pristupne dokumente ili Slovenci traže "dlaku u jajetu" ?
Nitko to od slovenskih i hrvatskih građana stvarno ne zna, ali zato je sigurno da "jaje jako smrdi na mućak" !

Jedni se silno trude izaći sa Balkana, a drugi stalno dokazuju da sa Balkana ne mogu otići još dugo. Pitate se a tko je tu tko zapravo u ovoj priči ? Rekao bi da uloge nisu još podijeljene i da se "glavni glumci" ne snalaze najbolje s tekstom slabo naučene uloge.

U ovo božićno jutro , kršćanske Europe , dva ugalvnom katolička naroda, nemaju očito pametnijeg posla, nego umjesto da jedni drugima podare mir i dobro, prijateljsku riječ i podršku, oštre koplja i odapinju otrovne strijele mržnje jedni prema drugima.
A zbog čega ? Kažu i jedni i drugi da je to upravo zbog te kršćanske, civilizirane Euope u kojoj jedni navodno jesu, a drugi navodno žele biti.

I tako , ako se mao pomaknem u stranu i na trenutak zaboravim da sam Hrvat, katolik i kršćanin, ipak osjećam toliko poznati "miris balkanske krčme", jeftinog alkohola, narodnjaka i duhana, ...
I koliko god se "vođe" i jedne i druge strane trudili uredno izbrijani i dotjerani u trendovskim odijelima, sa skupocjemin satovima, dokazati svojim narodima kako štite njihove nacionalne interese, prava je istina da nam čine veliko zlo i guraju nas ponovo u onu "zadimljenu krčmu" iz koje smo tako željeli otići.
Pa ako je tome već tako, da li smo stvarno sigurni, da ne bi bilo bolje, prvo istu malo provjetriti i "okrečiti", i u njoj pronaći sebi srodnije i bolje ljude i prijatelje od onih koji su promijenili samo ruho, ali ne i ćud ?
Jasno je da prošlost ne treba vraćati i da treba gledati u budućnost, ali kamo ovo sve vodi ..... ?

Svako tko vidi otvorenih očiju, narod i politiku koja ga vodi u vremenu u kojem živimo, može zaključiti da su sva ova događanja samo oprobavanje mišića pijanaca iz one iste "zadimljene i prljave balkanske krčme" i da u tijeku stvari ništa promijeniti neće.
Koliko god dokazivali snagu mišića, obadva pijanca će iz iste krčme na kraju izaći teturajući zagrljeni zajedno, i završiti u prašini i blatu ...

Pa što onda učiniti ?

Mijenjajmo sebe , a ne druge !
Nema potrebe "srljati" u Europu zbog "uspjeha ili neuspjeha politike", zbog dobrog položaja u eurobirokraciji. Tko kaže da Hrvatski narod toliko želi završiti pristupne pregovore do kraja iduće godine i ući "natraške" u Europu ?

Možda ne možemu ući u EU kada to želimo, ali da li želimo biti dio Europe ili Balkana ovisi samo o nama samima.
Ja Europu stvaram u svojoj kući sa svojom obitelji, svakoga dana iz minute u minutu i ne pada mi na pamet da ju tražim kod susjeda ili zbog susjeda.
Sa svojom obitelji štujem i slavim Božić široko otvorenih vrata za roditelje , prijatelje i kumove.
Koliko imamo toliko ćemo i potrošiti i zajedno podijeliti u miru i ljubavi ...

Ako postoji problem sa Slovenijom, treba ga dosljedno , ali smireno rješavati. Ako ribe u međuvremenu ne polove Talijani , i dalje će plivati kraj naših obala ...
Ali zašto ne bi Hrvati skijali u Sloveniji, prali u Gorenje perilicama, Slovenci se kupali u Jadranu ili koristili vegetu i sumamed, ili ..... ?

Tko će imati koristi , ako se posvađamo toliko da se više ne možemo gledati, osim ne daj Bože kao sa sugrađanima i susjedima na jugu i istoku ne tako davno ..... ?
I nakon svega , dužni smo opet kao kršćani zaboraviti i oprostiti, i sami se pokajati ...

Naravno da mi Hrvati mislimo da je međunarodno pravo na našoj strani, a da Slovenci misle da su u pravu oni ...

Ali zapitajmo se , jesmo li i mi sami u našem Saboru ili u vlastitom domu složni ili smo najčešće na potpuno suprotnim stranama oko očiglednih i potpuno jasnih stvari ?
I što su ljudi bliže onoj krčmi o kojoj smo na početku priče pričali i što su u njoj uhvatili više "mulja", to su uvjereniji da su baš oni u pravu ...
A kada "maligani" vladaju , onda pameti nema. Onda će prije netko dobiti polupani nos nego priznati drugome za pravo ili popustiti, ...
Zato je , bolje pjevati i "narodnjake" , ako za "ljubavnu serenadu" još nije vrijeme, nego potezati šaku i lupati oko sebe ...

Zato poželimo prije svega slovenskim i hrvatskim građanima, pa onda naravno i njihovim političarima, ma kakvi oni bili , ..., da im božićno svjetlo, duh i mudrost našeg "učitelja i oca" pokaže put mira i dobra, ljubavi i razumijevanja, ...

Sigurno je da taj put postoji, put koji će zadovoljiti sve. Najveća vrijednost čovjeka je ako može sa radošću dati i primiti osmijeh, ako može darivati i biti darivan, ako ga ispunjava mir i dobro za bližnjega .
U dane Božića, iz naših srca uzbacimo loše misli, i pokušajmo voljeti i razumjeti svoje bližnje, a "bližnji" je svaki čovjek bio on Slovenac ili Hrvat !

Hrvatska dio "razvijene Europe i svijeta" !

08. 11. 2008. | 20:50

PROGNOZE EKONOMISTA

40.000 Hrvata ostat će bez posla u 2009.

Pa to smo htjeli zar ne ? Glupi imbecili nas uvaljuju sve dublje. Sto je nama trebalo da saniramo banke pa ih poklonimo, da "privatizacijom na nas nacin" otpustimo radnike, a sada kukamo o brojkama nezaposlenih, da unistimo svaku proizvodnju , a sada se na nas reflektira sva promasenost nacina zivota i rada "bogatog i naprednog liberalnog kapitalizma" ! Sve su ovo zakuhali "200 bogatih i uspjesnih obitelj" ! U našoj maloj i lijepoj zemlji trebali smo zivjeti dostojanstveno kao ljudi, razvijati se i laganim tempom na svoj nacin zivjeti sa svijetom. Nitko ne zaziva ni gospodarsku , niti politicku izolaciju, ali uvezli smo sve najgore sto smo mogli.... Dokaz tome su sve opasnije ulice u kojima se gine kao u najludjim americkim filmovima, korupcija, kriminal, mafija, ...... Pitanje je kako u ovom ludilu djeci pokazati pravi put..... jer jedino je u njima nada.... Ovi istroseni jebivjetri ce nas dovesti na prosjacki stap ......

Dokle ide "Demokracija u Hrvata" ?

http://www.24sata.hr/news/clanak/nova-zdravstvena-reforma-lijecit-ce-se-samo-bogati/87718/?context=naslovnica&web_page_id=main_page

Komentirati ili ne ?

Ponovo glasujte za ovog "genijalnog ministra" !!!!
Sramota, sramota, sramota i pljačka .....

Kako osnovati kuglački klub ?

Kad se prestaneš aktivno baviti nekim sportom i godine te počnu sustizati, vrijeme je nešto poduzeti i učiniti za zdravlje duha i tijela. A dobro dođe i neki razlog zbog kojeg čovjek ne bi morao svaki dan slušati zvocanje žene i deračinu djece ...

Junaci naše priče počeli su tragati za sportom koji bi zadovoljio sve njihove želje, a opet da ne bude fizički prezahtjevan, te da ne troši previše već i onako istrošene moždane vijuge, a ako je ikako moguće, da se događa u birtiji ili ne predaleko od nje !

Tako se skupila družina njih četiri ili pet i dogovorila da se nađu na pivu i špriceru, da bi podrobno analizirali kakvim bi se sportom počeli baviti.

Prvo su razmotrili sve opcije i idmah napravili listu : nogomet, biljar, šah , pikado, stolni, šnaps i kuglanje.

Pikado je odmah otpao jer postoji opasnost od ozbiljnih ozljeda nakon trećeg piva ili drugog gemišta.

Iako su neki počeli „ozbiljno“ igrati stolni tenis, većina je bila protiv zato što je loptica već nakon dva piva postajala premala a neuhvatljiva nakon nekoliko gemišta i jedva vidljiva prostim okom ! Iz istog razloga , otpao je i stolni nogomet !

Biljar je otpao zbog opasnosti da u žaru igre ne izbije tuča štapovima, a čemu su naši junaci bili skloni ...

Počeo se igrati šnaps , ali se pokazalo da je bela bila puno ozbiljniji kandidat, pa se održala i do današnjih dana. Međutim kako su svi izbjegavali zagrijavanje trčanjem oko birtije nekoliko krugova prije meča, tadašnji trener je odlučio da zbog mogućih ozljeda kičme vremešnih sportaša zbog dugog sjedenja na klimavim škripavim stolicama, belu uvede tek kao rekreativni dodatak i pripomoć u stvaranju zajedništva i dobre atmosfere za poticaj nekom „važnijem prvom sportu“ ove zanimljive družine. Vrijeme će kasnije pokazati da je ova mudra odluka imala dalekosežne rezultate i često pomogla za liječenje raznih frustracija zbog sportskih i drugih neuspjeha. I unatoč povremenim ekscesnim situacijama tradicija igranja bele je opstala do današnjih dana.

Šah je otpao u startu zbog mračne zadimljene atmosfere birtija u koje su naši junaci priče zalazili, u kojoj se nije moglo razaznati koje su figure crne a koje bijele. Kako se često po ploči prolijevalo pivo i špricer , bilo je odmah jasno da je sav trud uzaludan i da treba odabrati nešto „ozbiljnije“ !

Znači, odluka je pala na kuglanje !

Kuglana nije bilo puno, ali nisu sve imale birtiju. Kada je izbor pao na tri najbliže kuglane s birtijom, izbila je svađa oko toga tko će birati konobaricu kao jedan od najvažnijih kriterija. I dok su se tako prepirali, netko je kao vrsni poznavaoc situacije zaključio da konobarica uopće nema i da su na svim kuglanama sve muški konobari i još k tome malo stariji i uvijek u pripitom stanju !

Ali i dalje je odluka bila teška ! Jednima je bilo važno da je birtija uredna i frško ofarbana, sa mirišljavim sanitarnim čvorom , dok su drugi bili izričito protiv takvih suludih ideja ! Tako je ipak prevladao stav, da je jako važno da i kuglana i birtija budu zadimljene, prljave i po mogućnošću „ugodno smrdljive“ , najmanje dvadeset godina neokrečene, kako ženama ni u snu ne bi palo na pamet da svoje drage supruge tamo traže, ili ne daj bože počnu i one tamo zalaziti i početi duže zadržavati a ni slučajno se rekreirati ili baviti sportom. Jedan uvaženi član je rekao da poštene žene dok muževi kuglaju , kod kuće peglaju a ne zalaze na kojekakva zabita mjesta ! Pokazati će vrijeme, da će neki od junaka naše priče i mijenjati kuglanu više puta kada žene počnu „skrnaviti“ njihovo sveto mjesto !

I tako do današnjih dana , nije se puno stvari promjenilo ! Većina nikada nije naučila kuglati nego i dalje „klampara“ kao i na početku. Ali cilj je i dalje isti kao i s početka priče naših junaka ! Pobjeći od kuće i posla, zaboraviti probleme, maznuti koje pivo ili špricer i omastiti brke dobrim komadićem pečenke !

Ako padne još koja dobra priča o ljubavnim avanturama naših junaka, onda je i dalje sve na svome mjestu ......

A tko ne vjeruje, neka u subotu dođe na utakmicu u Anr'evce i kladim se da će se vrlo brzo sam prepoznati !!!

Obama , nada za cijeli svijet ?

Ako napravi samo dio obećanog, Obama ima šansu promijeniti ne samo Ameriku nego cijeli svijet. Noćas je Amerikancima vraćeno dostojanstvo, od noćas ih mi u Europi i cijelom svijetu želimo gledati kao obične normalne ljude s kojima želimo živjeti. Ako , Obama iskoristi ovu silnu pozitivnu energiju i nadu cijelog svijeta, zaista može pomiriti istok i zapad , sve nacije i kulture, sve političke i gospodarske sustave ... Želimo vjerovati u to , da je to upravo prijelomni trenutak, i nadamo se ..... zbog naše djece i djece cijelog svijeta !

"Sigurna" lijepa naša !

Nema tako davno da smo se zgražavali nad kriminalom, korupcijom i ubojstvima na ulici kod naših istočnih susjeda.
Mi smo glumili da smo civilizirani, najkatoličkiji narod u Europi, mirni, pošteni, radišni ...

Evo ipak dolazi na naplatu , posijano sjeme ratnih i poratnih godina.
"200 hrvatskih obitelji" ugrozilo nama i našoj djeci životnu egzistenciju, uvelo nas u svijet beznađa, korupcije, organiziranog kriminala, razbojstava i ubistava, čak naručenih likvidacija.
Više nismo samo bez posla, mirovina, stipendija. Sada su nam na ulicama gradova , a pogotovo "metropole" Zagreba , ugroženi i životi.
Bande maloljetnika haraju gradom, napadaju vršnjake , premlaćuju se novinari i poslovni ljudi, ubijaju je mafijaši, novinari, odvjetnici....

Stvarno nam je puno "dobrog" došlo od "predrage" nam Amerike ...

Ako želimo znati kuda sve to vodi, možemo svako veče pogledati na državnoj televiziji , a posebno na nekoliko komercijalnih .... Tamo se kolje, premlaćuje, ubija, muči, siluje..... Krv lipti na sve strane, ispadaju crijeva iz utrobe, siječe se meso na živo , ...

U "najkatoličkijoj" zemlji u Europi postalo je normalno, gotovo "in" biti peder ili ili lezbijka ...

I uzalud je dalje nabrajati , ima toga toliko ... i previše za koliko toliko normalnog čovjeka.
Uskoro ćemo svi bankrotirati i privatno i cijela država....
Način života koji smo preuzeli od tzv "liberalne demokracije" i "tržišna ekonomija" kakva se nama servira, odveo nas je na put bez povratka ...
U zemlji u kojoj se ništa ne proizvodi, ni roba ni pamet, postalo je gotovo sramotno živjeti od svoga rada !

"Pa gdje si bio sve ovo vrijeme, kaže mi jedan ""Prijatelj"" ?"

Ako se do sada nisi "snašao" niti nećeš !
( Snašao = ukrao ; Nisi se snašao = budala )
Samo ove dvije formule postoje, pa izvolite birati ...

Samo se mulja, krade i špekulira ....
Krade se sve od poreza do diplome, od ...

Ovo što se iz dana u dan dešava, najcrnji je horor koji su građani Hrvatske mogli zamisliti ....

Izgleda da smo stvarno postali "guske u magli" ....

A sve to zbog fikcije o "200 hrvatskih obitelji" !

I nije to samo fikcija pokojnog prvog predsjednika.
To je način razmišljanja velike većine političara , i onih na vlasti i onih u "oporbi" !

Fenomen je zašto građani uporno glasaju za "iste potrošene ljude" !

Zar je moguće da smo toliko jadni i glupi da radimo stalno protiv sebe.

Dolaze lokalni izbori ....

Hoćemo li opet glasati za korumpirane lokalne moćnike ili za nove , dokazano poštene ljude.
Pa i ako nisu naročito bogati, to nije njihov grijeh , nego vrlina u ovom društvu u kojem živimo...

Teško da se u ovoj državi netko može na pošten način obogatiti !
Zato trebamo prije svega gledati da izaberemo poštene ljude , otvorenog srca koji će okupiti oko sebe iste takve, koji su stručni i sposobni i koji su svojim radom i rezultatima u malim tvrtkama, školama, sportskim glubovima, kulturnim društvima, udrugama građana, među prijateljima , u svojim obiteljima , .. pokazali da su jednaki nama i da će misliti na nas ...

U vrijeme berbe treba znati !

Evo da se ne zaboravi kako sam pisao o vinu :

31. Prosinac 2002.

VINO MORA BITI STARO A DJEVOJKA MLADA !

Umjereno pijenje vina može djelovati erotizirajuće, stimulirajuće i može ojačati. Svjetlo svijeća, tiha glazba i svjetlucavo vino u čaši - može li se ljepše i ugodnije napraviti uvod za večer u dvoje, za nježan i strastven sastanak dvoje zaljubljenih. Vino i ljubav su opjevani u tisuće pjesama. Gutljaj vina i već krv brže struji ! Nestaju ukočenost i napetost. Hrabrost jača ! Preporučene su sorte graševina, chardonnay, bijeli i crni pinot, merlot, cabernet souvignon i šampanjac - sa svima njima večer mora biti lijepa. Ako nije , SIGURNO NIJE kriva plemenita kapljica !

28. Prosinac 2002.

TKO PIJE VINO DUŽE I ZDRAVIJE ŽIVI !

Danci su dvanaest godina istraživali i dokazali: Ljudi koji nikada ne piju vino imaju kraći očekivani životni vijek od ljudi koji redovito popiju tri do pet čaša vina na tjedan. Djelovanje vina prestaje nakon 12 do 14 sati , zato vino morate piti svaki dan a ne jednom tjedno popiti četrnaest čaša. Američki institut za istraživanje raka je dokazao: Pri umjerenom uživanju vina smanjuje se opasnost od oboljenja karcinoma debelog crijeva. Isto tako došli su do zaključka da se umjerenim pijenjem vina smanjuje postotak oboljelih od raka dojke. Američki znanstvenik S. Cohen dokazao je u svojoj studiji da umjereno pijenje vina čak za 65% smanjuje opasnost od prehlada. U jednoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije WHO kaže da onaj tko redovito pije vino živi duže i zdravije. Talijani su na uzorku od 58000 osoba starijih od 25 godina dokazali da od 16 provjeravanih bolesti čak u 10 osobe koje ne piju vino imaju poivećani rizik obolijevanja. Češće obolijevaju od šećerne bolesti, visokog krvnog tlaka i anemije, imaju više problema s krvnim žilama, srcem i bubrezima.

27. Prosinac 2002.

DOBRA VIJEST - DIJABETIČARI SMIJU UMJERENO PITI VI

Vino nipošto ne šteti ! Čaša do dvije vina dnevno povećava aktivnost inzulina, odnosno hormona koji upravlja razinom šećera u krvi. Vino je korisno, jer SNIŽAVA RAZINU ŠEĆERA U KRVI ! Dijabetičari bi trebali paziti da piju isključivo samo fermentirano suho bijelo ili crno vino koje sadrži manje od četiri grama šećera po litri.

Tko ima pravo na neovisnost a tko ne ?

Teško je reći, što je pravo a što pravda ! Ipak ako želimo biti dosljedni pravila moraju postojati. Da nema prava , uvijek bi svatko krojio svoju pravdu , i naravno bio bi u pravu. Zato u normalnom demokratskom svijetu i postoje ustrojene države , međunarodno priznate kao dio međunarodne zajednice u kojoj se moraju poštivati kako prava naroda tako i prava država koje ih štite , predstavljaju i daju uređeni okvir za život. Kako razlikovati Gruzijske pokrajine od pokrajine Kosova ? Zaista ne znam niti kakve su sličnosti , niti razlike. Ipak bilo bi važno da se kada god pravo jednog naroda zadire u pravo drugog , o problemu razgovara i pokuša problem riješiti dogovorno ili uz pomoć neovisne treće strane. Ipak i u ovom slučaju kao i brojnim drugim situacijama, najčešće se prvo poteže mač pa onda razgovara. Izgleda da je to u ljudskoj prirodi. Jači uvijek radije riješava problem silom nego što želi gubiti vrijeme na razgovore. A onda slabiji poziva u pomoć starijeg brata i sukobu nema kraja .... Zato su svi naši komentari suvišni , koji pokušavaju reći tko je u pravu a tko nije .... Istina je vjerovatno da su na svoj način u pravu i jedni i drugi, ali pravednost i pravda nisu isto i nije uvijek moguće primjenom načela pravednosti doći do rješenja . Zato treba kada je god moguće konzultirati pravo i u skladu s njime se ponašati.... Da , lako je reći , da nisu upravo oni najjači i najveći najčešće ti koji to isto pravo zbog svojih interesa prvi krše... Da li je i u ovom slučaju to slučaj sa Rusijom ili je Gruzija pretjerala sa zaštitom onoga što se zaštititi ne može , teško je reći. Izgleda da ipak kao i uvijek ima i jednog i drugog..... I zbog toga na žalost ginu nevini civili, građani zbog kojih su države s početka priče i nastale !

Thompsona ili na sud ili ga pustiti da radi svoj posao !!!

Ja sigurno ne volim tip glazbe koju pjeva Thompson. Jednako tako ne volim ni Matu Bulica ni Skoru, o "narodnjacima" sa istoka da i ne govorim. Nepodnosljivo mi je kada "revu" iz otvorenih prozora automobila, vikendica i stanova. Kada se zateknem u drustvu i pocnu cajke , bjezim glavom bez obzira. Ipak sramotno je Thompsona izjednacavati sa ovima. Jos je sramotnije sto je politika uzela sebi za pravo da dopusta ili ne dopusta covjeku da radi svoj posao ! Ovdje se zaista Marku Perkovicu Thompsonu ne dozvoljava da radi svoj posao iz politickih razloga. Ja ne poznajem osobna uvjerenja MPT, niti me ona zanimaju. Moje je pravo da volim ili ne njegovu glazbu i da platim ulaznicu za koncert ili ne. A sta je duznost MPT ? Sve je vrlo jednostavno ! Covjek zatrazi od vlasnika prostora da se odrzi koncert. Ovi mu trebaju dati ponudu i zahtjevati da osigura uvjete da bi se koncert na kojemu prisustvuje veliki broj ljudi sigurno i u skladu sa zakonom mogao odrzati. To podrazumjeva i placanje zastitarske sluzbe, postavljanje sigurnosnih kamera, kontrolu, ulaza , ....... Sve ono sto nam nedostaje ina utakmicama. Ne vidim kakav je problem u danasnje vrijeme locirati u publici one koji se ponasaju suprotno zakonu i kasnije ih privesti i kazniti ! Ako se pak kod MPT moze pronaci elemente u ponasnju ili djelovanju zbog kojih bi trebao biti prekrsajno ili krivicno gonjen, onda neka oni koji su zaduzeni za to i rade svoj posao. Dakle da zakljucim : OVDJE SE NE RADI O NICEMU DRUGOM NEGO O ISPRAZNOM POLITICKOM BLEBETANJU I KUKAVICLUKU I NEMOCI VLASTI ! KAO POSLJEDICA TOGA JE USKRACIVANJE JEDNOG OD OSNOVNIH PRAVA COVJEKA, PRAVA NA RAD PJEVACU "MPT" ! A Kain i njemu slicni neka se kao Saborski zastupnik bolje bori da se provodi zakon i postuju demokratski standardi, nego sto blebece o fasizmu ili antifasizmu ! Te teme nas vise ne zanimaju. Postoji hrvatski zakon koji kaze da je svako isticanje fasistickog znakovlja kaznjivo.... Zato, ili TUZI ili SUTI !!! A isticanje Istre kao "oaze" demokracije i antifasizma je stvarno bolesno ! Cak su i naivnog Linu Cervara upecali na ovu temu, pa je dao jako "pametnu" izjavu uspordjujuci Slavoniju i Dalmaciju sa Istrom. Ocito o povijesti i slavonskim i dalmatinskim antifasistickim brigadama koje su se u srcu Europe oduprle fasizmu nista ne zna. O njihovim velikim pobjedama protiv fasista nema pojma..... Jer kada bi oni to znali ne bi , kao ni mnogi drugi politicari u Istri , samoljubno i bez kriterija vrijedali sve nas u Hrvatskoj koji smo krvarili za Hrvatsku u svim ratovima i bez obzira na sva lutanja na koju su osudjeni mali narodi, uvijek nalazili pravi put ! A samostalna Hrvatska koja nije niciji sluga , pa ni USA ni EU je vjekovni Hrvatski san pretvoren u zbilju ! Mi koji neizmjerno volimo "LIJEPU NAŠU" živimo u nadi da ju naši "pametni političari" neće prodati za šaku njihovih interesa ! Zato, gospoda koji bez kriterija , zbog dnevnopolitickih razloga u Istri , prave gradjanima Istre medvjedju uslugu. Svojim nadmenim ponasanjem i glupavim izjavama, udaljavaju Istru od svih gradjana Hrvatske. Jedino su jos "gluplji" politicari iz Hercegovine koji su isto zlo odavno vec napravili Hercegovcima ! Za nadati se, samo da ce gradjani Istre prozreti ove "praznoglavce" i staviti ih tamo gdje im je mjesto. Neka brinu o privredi, skolama, , vrticima, cestama, komunalnoj infrastrukturi ..... o boljitku svojih gradjana u Istri. Tako ce , svojim dobrim rezultatima, pokazati i drugima kako se radi i sto je smisao politike... A tada iako zivim u Slavoniji glasat cu na izborima za svakog "Kajina" i stranku koja to cini. Inace , gospodine Kajine , SKINI MI SE !

"Srpska banka" - "Problem" naziv banke ili njeni ciljevi ?

Naravno da svako tko zadovolji zakonske uvjete moze otvoriti banku. Tako ne vidim nikakve prepreke da ju otvori i Milorad Pupovac. Tko ce pored njega, biti dionicar isto tako nije vazno. Zapravo problema ne bi trebalo biti, ako banka bude komercijalna , a ne politicka. Nema razloga sumnjati da ce poslovanje ove banke biti pod kontrolom HNB bas i jednako kao i sve druge banke i da bez toga nece moci poslovati. Ne smije se dozvoliti nikakav privilegij ali niti bilo kakav pritisak na banku koji bi imao politicke prizvuke. Jasno je da Pupovac igra na politicku kartu i vidi slobodan prostor u koji bi mogli pohrliti Srbi iz Hrvatske ali i mnogi poslovni partneri iz Srbije i svijeta. Moglo bi se zaista desiti da u pocetku iz politickih razloga banka posluje jako dobro. Pa kakvi god bili razlozi , jasno je da i ce unatoc nazivu "Srpska" ona biti ipak banka dionicara i ulagaca, stedisa, poslovnih subjekata koji u njoj budu obavljali platni promet i koristili druge usluge. I tako nemamo vise hrvatskih banaka osim jedne jedine. Ne bi me cudilo da upravo ova "Srpska" bude jedna od rijetkih hrvatskih banaka, ako ulagaci "nanjuse" dobar posao ! Na zalost, ako se desi da vecinski kapital i vlasnistvo budu u rukama stranaca, onda ce nama hrvatskim gradjanima i Hrvatima i Srbima biti sasvim svejedno da li je vlasnik Srbin ili Talijan. Zaradjeno na nasim ledjima ce se i dalje odvlaciti iz Hrvatske na stetu svih hrvatskih gradjana.

„Mili Bože, jel to volja Tvoja da propade djedovina moja ?"

O Šokcima u hrvatskoj historiografiji nije opsežnije pisano, pa je to vrlo neistražena i neobrađena tema. „Osobna karta“ šokačkih Hrvata, u cjelini uzevši, ne samo da nije još temeljito izučena i napisana, posebice u vezi s pitanjem pojavljivanja Šokaca na povijesnoj sceni.

Nedvojbeno je da su se Šokci udomaćili prvo u Slavoniji, potom u Srijemu, Baranji, Bačkoj i Banatu. Šokci su najprikladnija staništa našli u plodnoj ravnici između Ilove, Save, Drave i Dunava, te se gotovo cijeli nizinski dio Slavonije s osloncem na Savu zove – Šokadija. Zemljišni pojas s Vinkovcima, Županjom, Slavonskim Brodom, Našicama i Đakovom, kao upravno – gospodarskim i kulturnim središtima dijela Slavonije, smatra se i danas uporištem šokaštva.
Prvo znanstveno promišljanje o Šokcima potječe od Matije Petra Katančića. On naziv Šokac dovodi u vezu s planinom Succus, koja je u dalekoj prošlosti dijelila Tračane od naših starosjedilaca Ilira. Kako Ilire zove Succi, otud naziva Sukci i naposljetku Šokci. Nasuprot brojnim dilemama koje se javljaju kada je riječ o tome kako je i kada nastao taj naziv, neprijeporno je da su u Slavoniju, kao i druge krajeve u kojima danas žive, Šokci došli iz Bosne.
Porijeklo imena Šokac vrlo je teško utvrditi. U narodnom predanju popularan je izvod: šaka – šakac – šokac, dakle onaj koji se krsti šakom, a ne sa tri prsta kao pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Povijesna događanja u prazavičaju današnjih Šokaca se dovode u vezu dramatičnih zbivanja pod Turcima. Seobe Šokaca iz Bosne u Slavoniju dosežu vrhunac u posljednja dva desetljeća 17. st.
U svom djelu „Šuma i Šokci“, najšokačkija spisateljica, Mara Švel–Gamiršek piše da je „granica između kršćana i Turaka bila Sava, a uz obalu Save sterale su se šume. U Bosni je još vladao Turčin, pa tko mu se nije htio pokoriti ili se ogriješio čime o zakon, prebjegao bi u Slavoniju. Tako su nastajala naselja, a poslije sela i u njima novi naraštaj – Šokaca. Šokci tada postaju čuvari granice prema Turskoj Bosni – graničari. „
Jedan od novijih kroničara Broda Josip Koprivčević ističe: „Brođani se nikada nisu zvali imenom Šokac, nego su tim imenom zvali susjede iz obližnjih sela, a oni su se uvijek nazivali Brođani, da time istaknu svoj lokalni patriotizam, svoje građansko porijeklo, a time i specijalni svoj društveni položaj.“
Šokci su i do danas sačuvali svoje stoljetne ljubavi. Posebnu ljubav gaje Šokci prema šumi. Kako navodi Mara Švel–Gamiršek, radi šume doselio se davno Šokac u ove krajeve, opsjednut zelenom religijom. Jesu li zato očevi i djedovi čuvali granicu od najezde Turaka, kad se sada njihovim sinovima i unucima – pred očima uništava jedan od uvjeta opstanka. Znao je: nesigurna, niska polja nikad neće biti izvor blagostanja Šokcu. Šuma je to bila. Šuma, draga hraniteljica, u kojoj je Šokac imao sve što je trebao: kolijevku, škrinju, građu, ograde, ogrjev, pašu za goveda i konje, žir za čopore svinja. Hrvat se u njemu bunio radi najezde stranaca koje su lakomo iscrpljivali neprocjenjivo šokačko bogatstvo. Pomoći nije mogao ni sebi, ni šumi, ni Šokcima, ali srce ga je boljelo.
Najjači kult kod Šokaca je – kult konja. Juraj Lončarević je zapisao: „Od sve marve Šokac voli samo konja.“ Konji su Šokcu ponos, konji su dika, konji su prestiž, koji su Šokcu blago. Šokac nikada ne prodaje zemlju, dukate i konje. Pa ipak – u nama Šokcima živi jedna zraka nade koja zna često osvijetliti dušu. Zar ti snažni hrvatski muževi – kao šumski hrastovi – bistri i nadareni od Boga i prirode, i te lijepe, jedre žene – stvorene za materinstvo – neće izroditi sinove, pa makar nekoliko sinova, koji će naći pravi put? Zar neće nekoliko od onih koji su se otisnuli u tuđinu, vratili se natrag s bogatim iskustvom, a školovani osjetiti kako im teče šokačka krv u žilama, koja se morala vratiti zemlji? A ti će sinovi rađati sinove koji će znati i htjeti biti robovi svoje zemlje. Ti će znati prisiliti vodu da teče kuda oni budu htjeli, ti će iz zemlje ispravnim radom izvlačiti bogate plodove.“
Pokušao sam u ovom prikazu zahvatiti komad Šokadije da ostane dokument jednog vremena jednog života vrijednog čuvanja i voljenja, pogotovo kad se danas takva Šokadija gubi, razodijeva i rastače. Jesam li u tome uspio, prosudite sami.

Mato Čaklovac, prof.

Šokci - Odakle su, tko su ?

Vladimir REM. TKO SU ŠOKCI? Vinkovci : Privlačica, 1993. Navedene ulomke iz djela Tko su Šokci ? govorila dramska umjetnica HNK Osijek Tatjana Bertok Zubković na Osnivačkoj skupštini Šokačka grana Osijek 3.veljače 2005. Osobna karta šokačkih Hrvata ne samo da nije još temeljito izučena i napisana, nego su i povijesni izvori o tome obavijeni mnogim nepoznanicama, posebice u vezi s pitanjem pojavljivanja Šokaca na povijesnoj sceni. Jer, kao što nas ne mogu zadovoljiti uopćene konstatacije, poput onih da su Šokci «integralni dio hrvatstva, nastanjen prvobitno u Bosni» ili da je pojam Šokac «označavao prije svega narod koji se krsti šakom», na današnjem stupnju razvoja povijesne znanosti ne mogu se bezrezervno prihvatiti niti promišljanja šokačke populacije u kontekstu istrošene dogme o seobi Slavena, pri čemu se zanemaruje autohtona komponenta u etnogenezi Hrvata. Nedvojbeno je, međutim, da su se Šokci udomaćili prvo u Slavoniji a potom izvan nje (Srijem, Baranja, Banat). Da su najprikladnija staništa našli upravo u plodnoj ravnici između Ilove, Save, Drave i Dunava svjedoči, između ostalog, činjenica da se gotovo cijeli nizinski dio Slavonije s osloncem na Savu zove – Šokadija. To područje predstavljalo je, u dugom vremenskom razdoblju, tampon zonu koja je branila hrvatski teritorij od Turaka. Zemljišni pojas s Vinkovcima, Županjom, Slavonskim Brodom, Našicama i Đakovom, kao upravno-gospodarskim i kulturnim središtima tog dijela Slavonije, smatra se i danas uporištem šokaštva. Kad je geografska odrednica Šokadija nastala, o tome pisanih i pouzdanih dokaza nema. Možemo, sa sigurnošću, reći samo to da se ovako imenovanje slavonske Posavine pojavljuje u književnosti na razmeđu 19. i 20. stoljeća, kada pisci s područja nekadašnje Vojne krajine unose šokačko nazivlje u svoja djela.
O porijeklu i prazavičaju Šokaca Prvo znanstveno promišljanje o Šokcima poteklo je iz pera Valpovčanina Matije P. Katančića. Polazeći od gledišta da su Hrvati izravni potomci Ilira, pjesnik čuvenih “Jesenskih plodova”(1791) i autor niza etnolingvističkih rasprava (o jeziku drevnih Panonaca, o porijeklu panonskog imena i dr) pisao je o ilirsko-panonskom porijeklu Šokaca. Naziv Šokac doveo je Katančić u vezu s planinom Succus, koja je u dalekoj prošlosti dijelila Tračane od naših starosjedilaca Ilira. Kako Ilire zovu tada Succi, otud Sukci i naposljetku Šokci. (…) Dvojbe oko šokačkog imena Pojavljivanje imena Šokci nije moguće, bar zasada, tumačiti izvan okvira turske dominacije u Bosni. Šokce spominju turski defteri iz 17. Stoljeća, a najstarija isprava potječe iz 1615. Godine. To je ferman sultana Ahmeda i (prema muslimanskom kalendaru datiran 9. Safera 1024), u kojemu taj osmanlijski vladar, naseljenik Mehmeda III, pučanstvo “latinske vjere” čija je “sljedba od vjere Srba, Grka i Vlaha sasvim različita” naziva Šokcima. (…) Ferdo Šišić zastupao je mišljenje da porijeklo imena Šokci treba tražiti u turskim izvorima. Jer, po Šišiću, riječ Šokac je “samo ondje poznata gdje su Osmanlije vladali”.U prilog svojoj tezi Šišić zapisuje da je ovoj riječi “svrha neko religiozno obilježje, označuje naime čovjeka katolika, a baš u tom bili su Turci majstori”. (…) U svjetlu povijesne zbilje Još u 18. Stoljeću zabilježio je Antun Kanižlić: “Kada Slavonc nikoju milost od Matije, kralja mađarskog, zaprosiše, on im mađarski u kratko odgovori: Sok az –kano da bi rekao: “Mlogo je ovo”, to jest mlogo prosite, i od onog vrimena ovo jim ime ostade” Učeni Požežanin, isusovac i tvorac čuvenog spjeva o svetoj Rožaliji zabilježio je to 1757. U predgovoru svom djelu “Primogući i sardce nadvladajući uzroci…” gdje je, osim toga, naveo da imenom Šokci “prif pedeset godina seljani bijahu nazvani”. (…) U djelima hrvatskih pisaca iz Slavonije opisi Šokadije kreću se,(…) u vojnokrajiškim okvirima, u najužem smislu onima koje povijesna znanost označava područjem 7. Brodske graničarske pješadijske pukovnije. Ova pukovnija (Brooder Granz-Infanterie Regiment Nr.7) obuhvaćala je stotinjak sela brodskog Posavlja i Bosutske nizine, a bila je podijeljena na 12 kompanija stacioniranih u ovim mjestima: Podvinje, Trnjani, Garčin, Andrijevci, Sikirevci, Babina Greda, Ivankovo, Cerna, Vinkovci, Nijemci, Županja i Drenovci. Zapovjedništvo pukovnije bilo je u Vinkovcima gdje se nalazilo i sjedište Slavonske brigade pod čijim nadzorom je bila cijela slavonsko-srijemska granica.(…) Uporaba šokačkog nazivlja Premda je u radovima nekih autora zabilježeno da se šokačko nazivlje upotrebljava u Slavoniji još u prvoj polovini 17. Stoljeća (za stanovnike oko Našica, 1633), osloniti se sa sigurnošću možemo jedino na “Popis Đakovštine” s početka 18. stoljeća.(…) (…) Od Đakova do Slavonskog Broda Puca srce šokačkoga roda Narodna pjesma nezaobilazni je čimbenik u stvaranju i oblikovanju onoga što zovemo etničko-folklornim blagom, baštinom ili tradicijom. I narodna predaja također. Preko predaje sačuvan je, tako naziv Cvelferija za kraj oko Save s vijencem sela: Podgajci, Rajevo Selo, Gunja, Drenovci, Soljani, Đurići, Vrbanja i Račinovci. A taj naziv nastao je za Vojne krajine, kada je na području navedenih sela u županjskom kraju bila formirana 12. Graničarska četa. Od njemačkog broja zwoelf razvio se naziv Cvelferija.(…) Sva staništa Šokaca Dosadašnje analize šokačkih migracija, osim što nedvojbenop lociraju prazavičaj ovog etnosa u predjelu istočne i srednje Bosne, upućuju na udaljene pravce raseljavanja Šokaca. Široki geografski raspon na kojem se i danas nalaze iseljenici šokačke ( i bunjevačke) provenijencije najrječitije o tome svjedoče. Publicist i putopisac Vladoje Ivakić je u knjizi «Šokadija u slici, pjesmi i prozi» (Zagreb,1940.)zabilježio da Šokci nastanjuju: vinkovački, županjski, brodski, našički, donjomiholjački, kraj Đakovštine, Valpoštine, posavski dio novogradiškog kraja, cijelu bosansku Posavinu, zapadni i istočni Srijem, a u osječkom kraju Erdut, Aljmaš i djelomice Dalj.Šokački etnički element rasprostranjen je u Baranji te uz lijevu obalu Dunava u Bačkoj. Najnoviji znanstveno utemeljen prikaz naseljenosti Šokaca(…) nalazimo u monografiji Ante Sekulića «Bački Bunjevci i Šokci» (1989) Šokački ogranak bačkih Hrvata obuhvaća naselja Bač (po kojemu je čitav kraj između Dunava i Tise dobio ime Bačka), Bereg, Brođani, Monoštor, Plavna, Sonta i Vajska. Osim spomenutih naselja u tom dijelu Bačke, šokačkim življem nastanjeno i selo Santovo u Mađarskoj, dok oko Subotice i Sombora žive Bunjevci koji nastanjuju i više sela u kraju oko Baje u Mađarskoj. (...) Pečuh u 18. stoljeću jedan je od centara hrvatske knjige za Baranju i Slavoniju, napučen je i danas hrvatskim življem, među kojem su i mnogobrojni Šokci. (…) Kako pišu naši i strani autori, među Hrvatima koji žive u Rumunjskoj najviše je Šokaca. Njihovo je najveće i središnje naselje Rekaš, nedaleko od Temišvara.(…) U vezi s rekaškim Šokcima, za nas je posebno zanimljiv Krpanov zapis o narodnom predanju (...)da je njihov stari zavičaj bio kraj oko Vinkovaca i Babine Grede. Bilježimo i dva gledišta o počecima napučivanja Slavonije. U raspravi «Etnik Šokac-što je to?(1979) Ljudevit Vidaković situira prva doseljenja Šokaca u Slavoniju u povijesna razdoblja omeđena suverenitetom kralja Tomislava i Zvonimira. Stjepan Pavičić, iznimno zaslužan na području istraživanja porijekla stanovništva Slavonije te razvoja naselja i govora na ovim prostorima, u dokazivanju etničkog kontinuiteta otišao je još dalje u prošlost. Prema Pavičiću, dio Hrvata se već prilikom prve seobe zadržao na tlu Slavonije. Osim toga, Pavičić je postavio tvrdnju da su pomicanja hrvatskog življa iz Bosne preko Save i Dunava otpočela još u 8. stoljeću. To bi, ako je Pavičić u pravu, značilo da već u ranoj srednjovjekovnoj etapi treba tražiti začetke starosjedilačke jezgre današnjeg šokačkog stanovništva ovih krajeva.
Svjedočanstva o Šokcima (…) Idući tragom zapisa književnika nalazimo mnoge detalje o životu Šokaca, običajima, navikama, nošnji i drugim obilježjima šokačkog eposa. Još u 18. stoljeću pisao je Matija Petar Katančić: Kad bi tako Slavonac popio litricu nešto jače patoke, još, ali on je znao nagnuti regulu (klokotušu) pa povući i polić, to već nije dobro, pa zato za takvoga, kad prevrši kraljevstvo, pa mu se nos zacrveni kao sljepačka tikvica ili stane da tetura kao pijana kokoš, kažu i danas, kao što su u ono vrijeme govorili, da se ožokao, da je «pijan ko guzica». Tako je to onda bilo u Slavoniji, uz egede, gusle i gajde...» Ante Kovač uza sve pozitivne prosudbe o Šokcima («dobroćudni su bez pizme, a ćaskala, veseljaci i bekrije») izreći će i ovo zapažanje: «Neka zasvira kolo, pa će Šokac zaboraviti i da je bio jedan glupavi rat i da je kubura za petrolej i da je voda žito potopila». Kovač zapisuje i to da Šokac «voli svoje njive i šljivike tvrdoglavošću ruskog mužika». Opisujući atmosferu koja u jesen ili pred zimu vlada u Slavoniji, Josip Berković ( u tekstu «Slavonija pliva u masti», 1934.) bilježi i ovaj detalj: «Da bi rezultat bio sigurniji i zaborav veći, Slavonci prije nego što počnu da piju vino, a to je poslije kobasica i čvaraka, snažno srknu iz flaše sa šljivovicom rakijom». Pisanje Mare Švel Gamiršek, nesumljivo najdosljednijeg promicatelja šokaštva u hrvatskoj književnosti, daje sliku «Šokca koji je sljubljen sa svojom zemljom i koji je smatra samo svojom, koji svoju materinsku riječ voli». U vezi sa šokačkom ženidbom i udajom, Mara Švel Gamiršek bilježi ( u pripovijetki “Adamčićevi” 1940.) običaj koji se odvijao «tako da su stari izabrali momku djevojku koja po ugledu spada u njihovu obitelj te je odgojena tako da se može nadati da će znati i htjeti prihvatiti dužnosti u velikoj zadruzi, kao i prema mužu». Posebnu ljubav njeguju Šokci prema Šumi «radi koje je Šokac davno doselio u ovaj kraj»(Mara Švel) Opsjednut «zelenom religijom», kako šumari nazivaju svoju ljubav prema šumi, Josip Kozarac je spoznao da «Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve». A najjači kult kod Šokaca je kult konja. (…) Koliko je to jak kult vidi se, recimo, po tome što konjske zaprege idu među udarne i najatraktivnije točke priredaba kao što su “Vinkovačke jesen”i i “Đakovački vezovi”. Šokci (ni)su Hrvati Kazat ćemo i riječ, dvije o zabludama i manipulacijama oko nacionalnog identificiranja Šokaca. U naše vrijeme ponovno su aktualni pokušaji, pa i pritisci da se ime Šokac (a to vrijedi i za ime Bunjevac) tretira kao narodnosna odnosno nacionalna odrednica. Označavanje u tim dvjema varijantama forsira se umjesto imena Hrvat, dakle na štetu etničkog i genetskog imena toga življa. Ovako imenovanje pripadnika hrvatskog stanovništva Bačke i Srijema nije samo statističko-administrativno, već izravno upućuje na to da Šokci i Bunjevci nisu «isto» što i Hrvati. (...)Ovakav odnos prema pitanju šokačkih i bunjevačkih Hrvata paradigma je odnosa spram hrvatskog nacionalnog kolektiviteta i spram povijesnog pamćenja hrvatskog naroda uopće. Taj odnos, očito je, zasniva se na političko-unitarnim koncepcijama koje, opet, imaju dugotrajnu tradiciju. (...) I kada se danas šokačkom i bunjevačkom nazivlju pokušava nametnuti nehrvatska etnička kategorija, to je najobičnija, ali nimalo naivna, podvala. (...)