Socijaldemokratska basna !

Prošlo je prilično dugo vremena od kako nisam posjetio ovu stranicu i svoja razmišljanja podijelio s čitateljima. Danas sam potaknut pisanjem jednog blogera kliknuo na link i pogledao što sam zadnje napisao. Slatko sam se nasmijao vidjevši da je tema bio Slavko Linić protjerani i ocrnjeni crveni, sada bivši ministar.

Stojim kod svake riječi koju sam tada napisao i koje samo mogu potvrditi na žalost novim iskustvima svih nas.
Vrativši se na neke stare postove našao sam i članke iz predizbornog vremena i početaka rasta jučerašnjeg "pobjednika" Milanovića.

Moram priznati da se ne osjećam slavodobitno što sam bio u pravu pišući o obadvojici upravo ono što sam već tada "znao".  Više bi volio da sam pogriješio u ocjeni ova dva jarca koji su nadmašili sami sebe krškajući se na brvnu iznad visoke provalije.
I eto, jedan je pao, a drugi se sav u ranama i bez strganih do jučer oštrih rogova , pokunjio i jedva se drži na slabašnim nogama. Mali vjetrić i njega će otpuhnuti u duboku mutnu vodu.
Ta me basna o dvije koze i dva jarca već duže vrijeme prati. 

Ide nekako ovako :
DVIJE KOZE
Srele se dvije koze na uskoj stazi. Iznad staze visoka okomita stijena, a ispod duboka provalija.
Zamisliše se koze: Što sada ? Nisu se mogle okrenuti kako bi se vratile odakle su krenule. Sjeti se jedna koza pa legne i opruži se po zemlji, a druga pažljivo laganim korakom prijeđe preko nje. Tako su obadvije nastavile žive i zdrave svojim putem.
DVA JARCA
Preko dubokog potoka namjestili ljudi brvno. Srela se na brvnu dva 
jarca.
(1): Skloni se ! Viknu jedan.
(2): Skloni se ti, ja neću ! Riknu drugi. 
(1): Da vidimo tko će se kome skloniti, opet će prvi nakostriješivši se i još više sagnuvši glavu s isturenim oštrim rogovima.
(2): Drugi odmah prihvati bitku grebući prednjom nogom po uskom brvnu i rogovima spremnim za okršaj.
I tako nakon kratkog krškanja i jedan i drugi se strovališe u provaliju.


Više je nego predvidivo da će upravo tako završiti i naši "junaci socijaldemokratske basne" !
Mnogi će "socijaldemokrati" požaliti što nisu ostali samo koze. Nekada su i koze koje bleje pametnije od tvrdoglavih i bahatih rogonja !

Trebamo li se radovati krahu neuspjele socijaldemokracije u Hrvatskoj ?  Zacijelo i ne bi trebali, da je ona imala i natruhe demokracije i socijalne pravde ne samo u "programu" već prije svaga u djelovanju.  Već od osnutka , pa do danas, sve je jasno govorilo da su oni direktni slijednici "saveza komunista". Prateći njihov rad jasno je da nisu mogli biti  "stranka demokratskih promjena" , već bili i ostali "partija". Bilo je naizgled nejasno zašto nisu naziv SKH-SDP preimenovali u Savez-socijal-demokrata-Hrvatske,  ali se pokazalo da "vuk dlaku mijenja ali ćud nikada".

Iako nećemo zaboraviti neke u najmanju ruku vrlo loše poteze pokojnog Račana, treba se sjetiti i usporediti njegov "savez" i njega s današnjim presjednikom  i njegovom "partijom".
U prvom slučaju se ne morate složiti s Račanovom ideologijom i programom, pa čak ni njegovim djelima. Ali ovaj drugi današnji "lider" je naprosto tragikomična karikatura , kako on tako i "partija" koju je zaista sveo na najobičniju sprdačinu i zaista "stranku opasnih namjera" kako je Račan nazivao svoje političke protivnike.  

I nije toliko opasna ideologija koja i tako i tako ne godi hrvatskom puku i neće ju uz sva nastojanja nikada prihvatiti. To dokazuje, ne samo referendum o obitelji, već snažan duh i tradicija naroda koja se i dalje čuva. Hrvatska je još uvijek tradicionalna, pa u dobroj mjeri i konzervativna zemlja, u kojoj nikakav liberalizam neće još dugo dugo proći. U njoj živi čvrst i dobar narod koji se može u zanosu i svojoj ljubavi za domovinom i prevariti na kratko , ali nitko mu nikada na dulji period nije uspio uništiti najvrijednije što ima. Pokušale su brojne stranke, države, ideologije i crkve. Hrvati svih vjera i nacija su jednostavni dobri ljudi, sa manje ili više mana, ali puno više trajnih vrijednosti koje uvijek pokažu kada je najvažnije i najteže. Svjedočili smo tome ovih dana i uz sve poteškoće bili ponosni na dobrotu , suosjećanje, zajedništvo i suosjećanje ... 

Da je do ideologije , sigurno SDP ne bi nikada ni dobili povjerenje hrvatskih građana ! 
Hrvati su htjeli kazniti i upozoriti HDZ i glasovali protiv, nadajući se da će SDP ugrabiti priliku i postati moderna socijaldemokratska stranka koja će u ovim teškim vremenima učiniti sve kako bi živjeli poštenije i bolje.

Opisivati sve što je trebalo biti a nije se desilo, sve greške koje su napravljene, trajalo bi predugo , a i svima je već poznato.

Pitanje je da li je "basni kraj" ili će se pojaviti na brvnu novi s novim razlozima za besmislene bitke bez pobjednika ?   Poznavajući "veselu ekipu i njihovo partijanje" teško je da će jarci postati pitome koze koje iako i ne uživaju baš neki poseban imidž pametnih , ipak nađu poneko dobro rješenje.
Rogonje, ostaju rogonje i od njih nikada ništa pametno !
A rogonje su uvijek opasne. Oni uništavaju nemilosrdno sve pred sobom bez obzira na žrtve. Oni su obični nasilnici bez mozga i pameti. Zato je bez sumnje danas SDP ne samo "stranka opasnih namjera" već stranka koja je izgubila potpuno osjećaj za stvarnost, svjetlosnim godinama daleko od naroda koji joj je dao povjerenje i zadatak. Na žalost, ništa nisu shvatili !

Nema nam druge nego ih "pacificirati" na stari tradicionalni način "škopljenjem", ovaj puta na izvanrednim izborima koji su sve izvjesniji !   Samo im mora biti jasno da se više nikada tako visoko popeti neće i puno će mutne vode morati popiti kako bi i na obalu ispivali !