Imamo li mi uopće državu ?

Uvijek biramo "MI", pa i imamo "što smo tražili" ! Ali, u pravu je jedan moj prijatelj kada kaže: "Kad budemo izišli iz EU- a hoćemo - jer uvijek izađemo iz UNIJA - onda će EU reći - dužni ste s kamatam - a unuci će reći - KOJI LUĐACI SU OVO NARUČIVALI ? Ne samo da će nas pitati unuci nego nas već sada pitaju naša djeca. Odgovor je jednostavan: "Mi smo ti luđaci koji ne želimo misliti svojom glavom !" Jednostavno ne znamo što je to država, zato što ju nismo nikada imali , osim u davno neko doba, ako su se to onda uopće mogle zvati države. Uvijek smo se s nekim "udruživali" . Mi smo uglavnom radili, a "kajmak" uzimao netko drugi. U trenucima "osviještenosti" smo ratovali za samostalnost. Politikom se nikada nismo znali baviti kao snažnim alatom pa smo na kraju bili prisiljeni za samostalnost ginuti. Sada kada napokon uz sve žrtve kroz stoljeća, u suvremenom i donekle civiliziranom svijetu, imamo državu, brže-bolje smo utrčali opet u neku Uniju , a da nismo uopće sredili državu i naučili ju voditi. Možda nije lako ni naučiti voditi državu i za to treba vremena ako ju stoljećima nisi imao, ali žalosno je da "mi" našu državu kakva god bila zapravo uopće ne volimo. Budimo iskreni i pogledajmo koliko državnih zastava se može vidjeti na kućama u vrijeme državnih praznika. Istina, ljudima je namjerno napravljena "zbrka u glavi" pa niti ne znaju što je koji praznik. Sve je to naravno smišljeno i režirano od onih kojima hrvatska država smeta, koji bi se vratili u prošlost. Jedni tuguju za ExYu, drugi za Austro-Ugarskom, a treći bi najradije "da nas poreobe Nijemci ili Amerikanci"... Budimo pošteni i priznajmo koliko smo spremni državi platiti poreza i koliko smo principijelni kada vidimo da naš susjed ili konkurent u poslu mulja i ne plaća ? Šutimo kao ovce, zbog nekih imaginarnih pragmatičnih razloga koji se svode na skupljanje mrvica ispod stola koje je netko s prijezirom odgurnuo ... Šokantna je istina da u zemlji gdje ni stari ni mladi nemaju posla, zemlji istrošenih staraca i umirovljenika, "najveći problem" predstavlja nekakav šator s šačicom povrijeđenih ratnika invalida koji su sanjali hrvatsku državu i stvorili ju doslovno dijelovima svoga tijela. Nisu oni u pravu , ako je pravo ono što piše "u slovu zakona". Ali nisu li oni zapravo jedini koji imaju moralno pravo reći da ovo ništa ne valja, da su od njihovog sna opet napravili "balkansku krčmu". I to tko ? Oni koji nikada i nisu htjeli svoju nego uvijek nečiju drugu , tuđu državu, koja je "bila bolja" , "u kojoj je vladao red, blagostanje i mir".... Kao da su zaboravili da nismo imali ništa za kupiti kada se vratimo punih torbi "trica i kučina" iz "pečalbe" po cijelom svijetu. O da, carevi su bili gastarbajteri" koji su gle čuda u demokraciji i samoupravljanju "neviđeno dobrom sustavu na svijetu " u svojim polovnim mercedesima i šarenim šeširima na glavi, bili velike face. Da , uživali smo "ugled", ali kod koga i zašto ? Zato što smo vozili par-nepar , stojali u redu za kavu i deterdžent , ljetovali u sindikalnim odmaralištima, hranili se grahom na zajedničkom loncu i praznili na čučavcima...
Što je zapravo država i tko ju želi a tko ne ?   Čovjeku je važna obitelj, prijatelji, susjedi, sugrađani, suseljani, ljudi iz njegovog zavičaja koji pjevaju iste pjesme i baštine slične običaje. Ali da bi sve to bilo moguće čovjek je stvorio državu, da napravi škole i sakralne objekte, sagradi ceste i pruge, stvori policiju, sudove i vojsku da ih štiti. Sve to na kraju čini čovjekov dom - njegovu domovinu. Na kraju nam uskrate pravo reći da smo za svoj dom i svoju domovinu spremni učiniti sve. I tko nam to brani ? Oni koji nemaju dom i domovinu u srcu, ili je ona negdje u drugom prostoru i vremenu. Da li nam za potpuno ispunjenje treba širi okvir ?   Treba, naravno, ali ako se ne uništava ovo sve nabrojano : domovina, država, zavičaj, dom, obitelj ...   Ovu zujani na vlasti uništavaju upravo to !   Zašto ???  Ništa nije slučajno !   Ali unatoč svemu, ako opet "zagusti", a sigurno hoće, opet će se obiti o glavu onima koji to ruše i prije ili kasnije će zlo ćemo iskorijeniti. Naša će djeca i unuci živjeti u predivnoj zemlji , zemlji ljubavi i blagostanja, dobrih i mirnih ljudi koji nisu nikada osvajali ali za svoj dom i domovinu nisu nikada žalili dati najdragocjenije što imaju ...