Zdravko Marić: IMA LI ZA ČOVJEKA "UPDATE"?

Rasprava o matematici...

Zašto većina vjernika prihvaća gotovi model, ne trudeći se uopće dozvoliti da su u potpunom suglasju jedan s drugim. Sa Aristotelom niti počinje niti završava matematika. Počinje njegova "prva filozofija" ipak u osnovi zasnovana na Božjoj volji, a da o njoj ništa ne govori. Zašto? Jednostavno se našao pred svojim "zidom" i svoje neznanje priznao i ostavio ljudima na vječno razmišljanje o samom postanku i smislu života za koji dozvoljava da je virtualan - duhovan.

Filozofi sigurno nisu stvorili matematiku, a najmanje je to učinio Aristotel koji na bitna pitanja nije nikada našao odgovore. Njegova je zasluga što je htio i znao postavljati prava pitanja i tako stvorio posebnu školu koja je i poslije njega ostala živjeti. Zato je njegov "kotačić" izuzetno važan za čovječanstvo.

Matematika je protkana u sve što nalazimo u prirodi uključujući naš savršeno opisan DNK. Suvremenici smo stvaranju mRNA cjepiva koja su savršeno napravljena tehnologijom 3D-bioprintinga po učitanom kodu iz dijela genoma virusa koji opisuje njegove proteinske šiljke. Da, kompletan DNK čovjeka (i ne samo njega, ...), kod svakog soja virusa a time i prepoznate dijelove koje možemo iskoristiti, vrlo precizno je opisan matematičkim modelima. Zahvaljujući, gle čuda, opet na matematici zasnovanim računalima, čovjek danas to radi vrlo brzo i jednostavno.

"Čarolija" umjetne inteligencije koja doslovno brže dolazi do rješenja na neka kompleksna pitanja nego to čini čovjekov mozak, nije zapravo nikakvo čudo.

Glupi zaključci kako je "čovjek preuzeo ulogu Boga" su potpuno neutemeljeni. Čovjek je Božje biće kojemu je dano propitivati sve pa i sebe samoga i smisao postojanja, svoj početak, kraj ili nastavak.

Da, iskreni vjernik koji vjeruje u Boga - "dušu" - Duh Sveti u nama i našu vječnu povezanost "na svoju sliku i priliku" , ne može biti nitko tko se nikada nije uputio u "čaroliju" matematike - znanost koja to nije. Ona je sama esencija života i cijelog svemira.

Jedina može objasniti vječito pulsiranje iz "ništavila u savršenstvo" i tako u vječitom neraskidivom krugu.

Matematičko savršenstvo kojim se može opisati baš sve u prirodi upravo dokazuje na "inteligenciju i znanje" Stvoritelja koji je i nas i svijet koji nas okružuje stvorio. Samo ljudi koji koji poznaju dovoljno matematiku mogu iskreno vjerovati. Oni ostali ne propituju, nego sve prihvaćaju "zdravo za gotovo". Oni kao svi isprazno filozofiraju i uvijek sve rješavaju dogmom, a samo rijetki su povezani sa stvarnošću i uvijek dolaze do Aristotelovog zida. Čak i njegov zid upućuje na to da možda živimo samo u "jednoj dimenziji" koju je za nas osmislio kreator.

Bog nam nije namijenio dogmu kao način života. Tu dogmu su nam nametnuli pokvareni i zli ljudi. Bog je u nama i ne smijemo bježati od njega klanjajući se običnim smrtnicima koji vjeruju samo "u svilu i zlato" - dakle u materijalno.

Današnja Crkva predvođena čovjekom koji bi trebao biti naš duhovni vođa i pastir, nije ono što čovjeka čini Božjim bićem. Štoviše sve više ga pretvara u nešto drugo.

To nije samo tužno, nego i opasno za sam opstanak...

Bez ljudi koji su vjerovali iskreno i pameću, koji ne nose Duh sveti u sebi, danas bi još živjeli u pećinama. Zato takve koje su u tim "vječnim pećinama" ostali i danas bez i malo grižnje savjesti nazivam "pećinarima"!

Na žalost kao i svaki "savršeni kod" i ljudski kod se može "zaraziti" i "pokvariti". Ipak, čak je i tu jedan neuništivi kod koji nas uvijek iznova može "popraviti", ako ga treniramo i njegujemo, usavršavamo, .... tako da istražujemo i dograđujemo ga.

Sve ima svoj "update" pa i čovjek...