http://mrak.org/2007/11/21/hrt-zabranio-emitiranje-spota-pollitikacom/#comment-29324
HRT ili onaj tko mu je zabranio da uzme novac i emitira spot je svakako pogriješio.
Ali više od financijske dobiti, izgubili su ponovo na ugledu, koji se u ovo predizborno vrijeme sve više srozava.
Kao da smo zaboravili sve javne nastupe političara koji se međusobno optužuju za laž i korupciju, što se cijele godine, i svih ovih godina uredno prenosilo, kako s javnih skupova , tako i u kontakt emisijama.
Ali možda u svemu ima i nečega dobrog. Kada se gotovo anonimnom blogeru zabranjuje ovakav spot, bit će da je riječ o velikom strahu od javnosti, JAVNE televizije.
Očito je LAŽ DOZVOLJENA , ali se NE SMIJE JAVNO REĆI DA JE LAŽ, već ju trebata samo njima razumljivim jezikom političara, umotati višestruko u lijepe riječi.
Tada se laž zove UMIJEĆE POLITIKE !
Kada mali čovjek progovori RAZUMLJIVIM NARODNIM JEZIKOM i jednostavno LAŽ NAZOVE PRAVIM IMENOM onda nastaje u najmanju ruku VELIKA PANIKA I NEMOĆ !
Ali, pravo im budi, ovako su te KUKAVICE DEMOKRACIJE polučile vrlo loš rezultat i velikom dijelu javnosti koji promišlja svojom glavom pomogli u odluci !
Možda su naredbodavci ovih zabrana sami sebi učinili "medvjeđu uslugu " ?
Blog za mene i moje prijatelje !
21 studenoga, 2007
02 studenoga, 2007
Dogovori ili izbori ?
Izgleda da su "male" stranke već odustale od prave predizborne kampanje i da je jedina nepoznanica kako prije , tako i nakon izbora, tko će s kime u koaliciju ? Kako sve ankete, ako im je vjerovati, pokazuju gotovo jednaku podršku birača HDZ-u i SDP-u, veliki broj hrvatskih građana sigurno neće ni izaći na izbore. Za koga glasovati ? SDP i HDZ svoje kampanje vode neprekidno od prošlih izbora. HDZ vrlo uspješno pridobija birače na gospodarskim i prije svega socijalnim temama, te bi bilo za očekivati da mu potpora raste. Međutim ipak se to ne dešava u većim postocima. SDP se nasuprot tome uopće ne ponaša kao socijalna , već više kao liberalna stranka. Iako SDP-ovi čelnici prave očigledne gafove , ne gube značajnije potporu birača. Očito je da postoji polarizacija biračkog tijela i da je za svaki postotak napredovanja potrebno vrlo mukotrpno raditi i obećavati i nemoguće. Zato mi se čini da će i jedni i drugi radije odabrati politiku prikupljanja mandata od malih stranaka i trgovanja prije izbora. To je više nego očito pogotovo u Osijeku , ali i u drugim izbornim jedinicama.
Nakon što su vjerodostojnost odavno izgubili HSS i HSLS, sada je to nespretno napravio i HSP, bolje reći njihov prvi čovjek. Malo je reći da je preranim "dogovorima" izgubio 30 do 40% podrške birača, a ako se uzme u obzir stalan rast na koji se moglo i ovaj puta računati, onda i puno više. Činilo se i da će regionalizam u Slavoniji jačati. Međutim izgleda da su i tu "predizborni kuhari" gadno juhu zamutili.
I što onda građanima ostaje ?
Možda će ovoga puta odgovor biti velika apstinencija neopredjeljenih, koji su do sada ipak izlazili na izbore i omogućavali i nekolicini manjih prelazak izbornog praga.
Ovoga puta moglo bi se desiti da da ih puno ostane ispod potrebnih 5% i da se kako u kojoj izbornoj jedinici okoriste upravo veliki, a kada se postoci približe brojkama od 36 ili 38% , puno lakše će se naći dogovor , pa i trgovati iza kulisa sa onima koji budu raspolagali mandatima u Saboru !
Nakon što su vjerodostojnost odavno izgubili HSS i HSLS, sada je to nespretno napravio i HSP, bolje reći njihov prvi čovjek. Malo je reći da je preranim "dogovorima" izgubio 30 do 40% podrške birača, a ako se uzme u obzir stalan rast na koji se moglo i ovaj puta računati, onda i puno više. Činilo se i da će regionalizam u Slavoniji jačati. Međutim izgleda da su i tu "predizborni kuhari" gadno juhu zamutili.
I što onda građanima ostaje ?
Možda će ovoga puta odgovor biti velika apstinencija neopredjeljenih, koji su do sada ipak izlazili na izbore i omogućavali i nekolicini manjih prelazak izbornog praga.
Ovoga puta moglo bi se desiti da da ih puno ostane ispod potrebnih 5% i da se kako u kojoj izbornoj jedinici okoriste upravo veliki, a kada se postoci približe brojkama od 36 ili 38% , puno lakše će se naći dogovor , pa i trgovati iza kulisa sa onima koji budu raspolagali mandatima u Saboru !
24 rujna, 2007
Bolji dani za demokraciju u Hrvata ili nešto drugo ?
Tonči Tadić i Miroslav Rožić dali ostavke na članstvo u HSP-u
( komentar na članak : http://vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/2920117/index.do )
Nije ni malo čudno što su Miroslav Rožić a pogotovu Tinči Tadić pristupili HSP-u.
HSP je blizak kako malim običnim Hrvatima tako i intelektualcima, obrtnicima, poduzetnicima.
Svojim promišljanjem , idejama i aktivnošću poglavito u hrvatskom saboru bili su ono što građani Hrvatske očekuju od saborskih zastupnika : da budu jasni , otvoreni i odlučni, da se bore za njihove a ne za svoje osobne interese.
Odlaskom ovih ljudi Đapić se riješio opasne "unutarstranačke konkurencije", rješio se mislilaca u korist "narodnjaka " koji ga okružuju , koji zajedno s njim arlauču uzdignutih ruku i stisnutih šaka. Mentalitet Thompsona i Mate Bulića , "Geni geni kameni" i "Gori gora, gori borovina" još će više prevladati u stranci koja se tek počela rješavati koketiranja sa prošlošću.
Ljudi koji su gledali u budućnost su morali otići !
Đapićeva glupost je stvarno bez granica. On je jedan od hrvatskih primjera kako je vlast slatka.
Na žalost njegovu glupost, bahatost, lakomost, lažljivost i prevrtljivost će platiti najstarija hrvatska stranka već na ovim izborima.
Tako će pogotovo Slavonci ponovo platiti svoju lakovjernost i poštenje. Prvi u ratu , zadnji u miru ! Slavonija propada sve više u blatu i glibu u koji su ju uvalili "Slavonci" koji se još uvijek diče svojim BiH korijenima i koji nikada nisu ni pokušali proniknuti u dušu naroda koji im je dao da ga predstavljaju.
Hoće li se nakon svih prevara ovaj puta Slavonci okrenuti HDSSB-u ili nazad u okrilje HDZ-a ?
Ili će povjerovati u imidž i poduzetnost mladog laika Milanovića.
Možda će , i baš u ime poznatog inata Đuke Begovića, Slavonci učiniti baš to i unatoč svega ponovo glasovati protiv.
Ali kako bilo da bilo, odlazak ove dvojice istinskih HSP-ovaca najavljuje bolje dane za hrvatsku politiku. Pokazali su da politika nije uvijek predstavnica najstarijeg zanata. Pokazali su da im vlastiti probitak nije najvažniji i da je politika ipak zanat koji mora biti u službi građana a ne samih političara.
Tončiju i Miroslavu možemo samo zamjeriti što nisu oni potjerali Đapića, tada bi mladi i sposobni intelektualci , obrtnici i poduzetnici našli svoje mjesto gdje se i oni mogu boriti za bolje sutra svoje djece.
Nadajmo se samo da neće za koji dan uslijediti ružno otrežnjenje i da se neće pojaviti u okrilju neke nove ili stare straanke. Riječ je o kvalitetnim ljudima za koje je šteta da se potroše na samo jednim izborima.
( komentar na članak : http://vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/2920117/index.do )
Nije ni malo čudno što su Miroslav Rožić a pogotovu Tinči Tadić pristupili HSP-u.
HSP je blizak kako malim običnim Hrvatima tako i intelektualcima, obrtnicima, poduzetnicima.
Svojim promišljanjem , idejama i aktivnošću poglavito u hrvatskom saboru bili su ono što građani Hrvatske očekuju od saborskih zastupnika : da budu jasni , otvoreni i odlučni, da se bore za njihove a ne za svoje osobne interese.
Odlaskom ovih ljudi Đapić se riješio opasne "unutarstranačke konkurencije", rješio se mislilaca u korist "narodnjaka " koji ga okružuju , koji zajedno s njim arlauču uzdignutih ruku i stisnutih šaka. Mentalitet Thompsona i Mate Bulića , "Geni geni kameni" i "Gori gora, gori borovina" još će više prevladati u stranci koja se tek počela rješavati koketiranja sa prošlošću.
Ljudi koji su gledali u budućnost su morali otići !
Đapićeva glupost je stvarno bez granica. On je jedan od hrvatskih primjera kako je vlast slatka.
Na žalost njegovu glupost, bahatost, lakomost, lažljivost i prevrtljivost će platiti najstarija hrvatska stranka već na ovim izborima.
Tako će pogotovo Slavonci ponovo platiti svoju lakovjernost i poštenje. Prvi u ratu , zadnji u miru ! Slavonija propada sve više u blatu i glibu u koji su ju uvalili "Slavonci" koji se još uvijek diče svojim BiH korijenima i koji nikada nisu ni pokušali proniknuti u dušu naroda koji im je dao da ga predstavljaju.
Hoće li se nakon svih prevara ovaj puta Slavonci okrenuti HDSSB-u ili nazad u okrilje HDZ-a ?
Ili će povjerovati u imidž i poduzetnost mladog laika Milanovića.
Možda će , i baš u ime poznatog inata Đuke Begovića, Slavonci učiniti baš to i unatoč svega ponovo glasovati protiv.
Ali kako bilo da bilo, odlazak ove dvojice istinskih HSP-ovaca najavljuje bolje dane za hrvatsku politiku. Pokazali su da politika nije uvijek predstavnica najstarijeg zanata. Pokazali su da im vlastiti probitak nije najvažniji i da je politika ipak zanat koji mora biti u službi građana a ne samih političara.
Tončiju i Miroslavu možemo samo zamjeriti što nisu oni potjerali Đapića, tada bi mladi i sposobni intelektualci , obrtnici i poduzetnici našli svoje mjesto gdje se i oni mogu boriti za bolje sutra svoje djece.
Nadajmo se samo da neće za koji dan uslijediti ružno otrežnjenje i da se neće pojaviti u okrilju neke nove ili stare straanke. Riječ je o kvalitetnim ljudima za koje je šteta da se potroše na samo jednim izborima.
10 rujna, 2007
Turnir za dan HHO, 10.rujna 2007.
Danas, 10.rujna 2007. članovi ŠK "Brod" : Dominik, Matija, Dino i
Tomislav sudjelovali su po prvi puta na kuglačkom turniru povodom
obilježavanja dana Hrvatskog olimpijskog odbora i zabilježili zapažen
rezultat.
Bravo dečki, vidimo se sutra na
trening
u !
18 kolovoza, 2007
Sušionica. Tko tko klade valja ?
Austrijanac A. Steiner taji prave ulagače u vrpoljačko poduzeće
Kad bi mi građani znali što ne znamo i političari htjeli reći što ne žele reći o sušionici voća i povrća u Vrpolju, onda se sigurno ne bi dešavala agonija jedne tako vrijedne investicije za naš kraj.
Onda bi se sigurno i s postojećim snagama i domaćim sredstvima kojih ima mogao naći ne samo izlaz već i vizija uspjeha i blagostanja vrpoljačke sušionice, ali i razvoja voćarstva i povrtlarstva za koju ova tvornica život znači.
Kada obični građanin pročita gornji članak mora se zapitati : " Pa gdje su opet našli ovog bjelosvjetskog biznismena ? " ili "Zar se na nas samo takvi lijepe ? "
Sličnih "investicija" imamo na pretek u našem gradu , županiji i cijeloj državi !
Da li je baš za sve kriva naša neponovljivo komplicirana administracija, ili možda ksenofobičnost prema strancima ?
Ne bi rekao, prije da su možda i predobro primljeni ! Pitanje je samo tko ih, za koje i za čije interese tako prima ? Dobivaju gotove hale , hotele, otoke i zemljište za sitne novce, krše zakon na svim razinama, od ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola do radnih prava djelatnika. Ne poštuju ugovore koje su potpisali ! Treba li spominjati željezare, tvornice duhana, zapuštene hotele, cementare, koncesionare otpada i cestare.
O ugovorima telekomunikacijskih tvrtki i njihovom tržišnom ponašanju ne treba ni riječi potrošiti.
Zapitajmo se zato da li netko zadužen prije prodaje sušionice analizirati poslovni plan kupca. Da li je to u našem lokalnom i državnom interesu. A ako je i zadužen, da li je za to dovoljno stručan ?
Nećemo unaprijed zločesto sumnajti u namjere, ali kada malo analiziramo pokušaje i uspjehe , pravo je čudo kako je naš profesor postao takav privredni sveznadar. Kada bi to u praksi zaista bilo tako, bilo bi to veliko otkrovenje, ne bi morali otvarati silna veleučilišta i "praviti" toliko važne kadrove za "ulazak u Europu". ( Kao da nam do sada kadrovi i stručnjaci nisu ni trebali ? ).
Pa gospodo , radite što mislite da morate i trebate, ali mi vas gledamo !
Kad bi mi građani znali što ne znamo i političari htjeli reći što ne žele reći o sušionici voća i povrća u Vrpolju, onda se sigurno ne bi dešavala agonija jedne tako vrijedne investicije za naš kraj.
Onda bi se sigurno i s postojećim snagama i domaćim sredstvima kojih ima mogao naći ne samo izlaz već i vizija uspjeha i blagostanja vrpoljačke sušionice, ali i razvoja voćarstva i povrtlarstva za koju ova tvornica život znači.
Kada obični građanin pročita gornji članak mora se zapitati : " Pa gdje su opet našli ovog bjelosvjetskog biznismena ? " ili "Zar se na nas samo takvi lijepe ? "
Sličnih "investicija" imamo na pretek u našem gradu , županiji i cijeloj državi !
Da li je baš za sve kriva naša neponovljivo komplicirana administracija, ili možda ksenofobičnost prema strancima ?
Ne bi rekao, prije da su možda i predobro primljeni ! Pitanje je samo tko ih, za koje i za čije interese tako prima ? Dobivaju gotove hale , hotele, otoke i zemljište za sitne novce, krše zakon na svim razinama, od ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola do radnih prava djelatnika. Ne poštuju ugovore koje su potpisali ! Treba li spominjati željezare, tvornice duhana, zapuštene hotele, cementare, koncesionare otpada i cestare.
O ugovorima telekomunikacijskih tvrtki i njihovom tržišnom ponašanju ne treba ni riječi potrošiti.
Zapitajmo se zato da li netko zadužen prije prodaje sušionice analizirati poslovni plan kupca. Da li je to u našem lokalnom i državnom interesu. A ako je i zadužen, da li je za to dovoljno stručan ?
Nećemo unaprijed zločesto sumnajti u namjere, ali kada malo analiziramo pokušaje i uspjehe , pravo je čudo kako je naš profesor postao takav privredni sveznadar. Kada bi to u praksi zaista bilo tako, bilo bi to veliko otkrovenje, ne bi morali otvarati silna veleučilišta i "praviti" toliko važne kadrove za "ulazak u Europu". ( Kao da nam do sada kadrovi i stručnjaci nisu ni trebali ? ).
Pa gospodo , radite što mislite da morate i trebate, ali mi vas gledamo !
Slovenci i Hrvati , države i granice
Želi li ovaj čovjek dobro Slovencima ?
http://www.tportal.hr/vijesti/eu/fset.html
Ne tako davno , bili smo veliki prijatelji sa svojim zapadnim susjedima Slovencima. Danas uglavnom pričamo o njima i njihovoj državi viceve, kao nekada o Crnogorcima, Bosancima Muji i Sulji, ... I ništa tu ne bi bilo čudno, na protiv, moglo bi značiti da se kao veliki prijatelji još više i bolje razumijemo i volimo, pa si možemo bez ljutnje dopustiti i koju šalu.
Ali na žalost, to ipak u stvarnom životu nije tako !
Što se zapravo desilo ? Zašto na Slovence koje smo nekada smatrali, vrijednima, pedantnim , urednim, principijelnim, kulturnim, sada gledamo drugačije. Nekada smo kao u uzor gledali njihove seoske okućnice, uređene i uljuđene gradiće i naselja. Kupovali smo perilice i televizore Gorenje, rado išli na skijanje i u toplice.
Slovenci su nam bili dragi gosti u Zagrebu i na Jadranu.
I što se promijenilo, mi ili Slovenci, narod ili političari ?
Teško je ne biti subjektivan i oteti se dojmu da baš ona druga strana "stalno nešto kuva" !
Gdje su korijeni "problema" i stalnih "sukoba" ? Da li je riječ s jedne strane o ljubomori zbog nešto višeg standarda i ranijeg članstva u NATO i EU, a s druge strane o kompleksima zbog bogatijih prirodnih resursa i veličine ? Da li je Hrvatska "kriva" što nije otvoreno ušla u rat protiv JNA na strani Slovenije, ili Slovenija što nije kasnije "pomogla" Hrvatskoj ?
Da li Slovenci koriste raspad Jugoslavije da postignu ciljeve koje nisu nikad imali ili im "kao i Srbima" pripadaju prava koja su u bivšoj državi slobodno koristili kao da su njihova ?
Da li su štediše Ljubljanske banke problem bivše države i stoga podjele njene imovine ili su to odnosi banke i štediša ?
Gdje je granica između neredovitog plaćanja održavanja zajedničke nuklearke i razvlašćenja u upravljanju; tko je vlasnik, tko uprava, tko nadzor, .... ?
Može li se teritorij "prisvajati" ako je netko Slovenačke ili Hrvatske nacionalnosti i nalazi se na drugoj strani granične crte, za račun prve države, da li je važna osobna ili katastarska imovina bivših i sadašnjih jedinica lokalne uprave ?
I na kraju da li je važnije pravo, "moralno pravo" ili se jednostavno nerealno očekuje da se ova dva "prava" izjednače kada jednima ili drugima to na nekom "problemu" odgovara ?
Da li je rušenje mostova i seoskih putova stvarno samo šengenska obaveza ili se to radi u nemoći crtanja nekih drugih "mnogo važnijih putova" !
I bez obzira na sva prava ovog svijeta, to je ono što ovih dana male ljude, građane Hrvatske i Slovenije na pograničnim crtama dvije male državice najviše smeta i frustrira, do te mjere da graniči sa zdravim razumom !
O kakvoj mi to "zajedničkoj Europi" snujemo ? Hoćemo li možda biti na kraju sretni što "ne znamo" pravu granicu", na kojoj bi nama tada europski i lokalni moćnici mogli i zid sazidati.
Zar se nije ne tako davno, Europa riješila jednog zida od betona i još većeg zida između istoka i zapada ? Hoćemo li kao onaj prekomorski gusar, hajduk i divlji pijani kauboj zidati nove betonske, vjerske i nacionalne zidove, zbog zaštite od "malih , siromašnih, drukčijih, ... " ?
Pa ako već sutra trebamo biti s iste strane "granice" čemu onda rušenje onog najvrijednijeg što smo kroz desetljeća i stoljeća gradili. Nismo li vrijeme koje stoji pred nama trebali iskoristiti da te granice još više proširimo i da se bolje vežemo. Nismo li trebali iskoristiti upravo činjenicu da sa Slovencima nikada nismo bili "braća" kao sa Srbima, već smo uvijek bili samo dobri prijatelji, koji su se uzajamno posjećivali i uvažavali. Ići na sajam elektronike u Ljubljanu je uvijek bio puno veći doživljaj nego na sajam u Beograd, jesti brancina i piti dobro vino na Jadranu nego piti rakiju i jesti kajmak kod istočnih susjeda.
Hrvati su uvijek bili nezadovoljni što pripadaju istoku i sami su sebi htjeli dokazati da nisu Balkan , da ih je netko "protiv njihove volje" u to ugurao i da prije ili kasnije, milom ili silom moraju iz "tog pakla izaći".
Nije onda čudno što su u Austriji i Sloveniji gledali "izlazak sunca" , a na istoku i jugu "smiraj dana".
Jesmo li mi baš takvi kakvim bi se htjeli prikazati , sasvim je drugo pitanje !
Jesu li i naši zapadni susjedi baš toliko na zapadu ili si to samo tako zamišljaju ?
Nisu li i naši Istrijani zapadnije od Dalamcije i Slavonije samo u svojim glavama, a u stvari su ne tako rijetko u svojoj sebičnosti duboko na Balkanu.
Ne treba se nitko vrijeđati, naša su naslijeđa više ili manje zajednička. Stoljeće koje je iza nas je ostavilo duboke tragove.
Zato i nije čudno da političari koji predvode Ex-Yu države izlaze iz "balkanskog miljea". Govoriti da je jedan ili drugi više moderan proeuropski ili probalkanski je gotovo bezpredmetno.
Oni su još uvijek proizvod lokalnih balkanskih bukača gdje je "nacionalno" važnije od "osobnosti" i vrijednosti pojedinca.
Moderno društvo u koje se svi zaklinju u dolazećoj nam Europi i sveprisutnom policajcu SAD-u, trebalo bi biti društvo slobodnih pojedinaca kojemu je strana svaka "nasilna kolektivna svijest i jednoumlje".
Hm, da li je to baš tako, ili to samo netko vrlo vješto "povlači končiće" , a scenario velike predstave je smišljen unaprijed ?
Opet nova "teorija zavjera" ?
Da, najlakše je zalijepiti etiketu i onda "liberalna demokracija" opet nosi pobjedu , bez borbe, bez sukoba mišljenja !
Što zabrinjava više od mogućnosti "dogovora" dvije susjedne države ?
Jasno je da nije čudno da će među "malim ljudima" biti sve više problema ako se neriješeni problemi nastave rješavati sporo i bez prave želje kao do sada.
Moglo bi biti još i više problema ako se riješe na nepravedan način. Znamo da sud pravda nije uvijek pravedna. Vješti odvjetnici i korumpirani suci mogu "pravdu " učiniti "vrlo nepravednom". Arbitraža je još "opasnija" !
Pa što onda raditi ?
Treba otvoriti medijski prostor stručnjacima i intelektualcima , koji imaju i znanje o dosadašnjem zajedničkom životu i odnosima ali i vizije budućeg života na ovim prostorima.
Prava su pitanja hoće li Hrvati i Slovenci sebe graditi kao uskogrudni nacionalisti ili moderni europski poduzetnici, slobodni ljudi koji će raditi i školovati se s obje strane "granice". Mogu li dopustiti da se međusobno žene i žive, da jedni druge posjećuju na Alpama ili Jadranu, hoće li proizvoditi i prodavati na zajedničkom tržištu, .... ?
Ako te i druge mogućnosti želimo zadržati i proširiti, moramo si početi govoriti istinu !
Dva brata se međusobno posvađaju, dva kuma i dva prijatelja. Bolje je da raspravljaju i da se svađaju nego da ne pričaju.
Za sada uglavnom pričaju , bolje reći "lupetaju" samo političari. Inetektualci su izuzetno tihi kao i u svim drugim prilikama.
Društva u kojemu je društvena elita tako daleko od intelektualne elite i gdje se tako otvoreno ne podnose osuđena su na propast, jednoumlje i nazadovanje.
Slovensko i hrvatsko društvo se po tome ni malo ne razlikuju. Upravo je žalosto čitati i slušati komentare hrvatskih i slovenskih novinara. Nemoguće je pročitati članak ili čuti koliko toliko kritički komentar ili analizu bilo kojeg "problema" koji nas opterećuje.
Kao i u svemu drugom novinari pišu onako kako politički moćnici koji stoje iza velikih oglašivača traže. Uvijek je u pravu onaj koji plaća !
Takvo smo društvo htjeli, takvo smo i dobili !
A blagodat "liberalne demokracije" postoji samo za odabrane "predatore" !
Pa ako je taj iskonski nagon prevladavajući nagon u čovjeku onda ćemo vječno i ostati samo obični predatori !
Odabrano "božansko biće" tada će prije ili kasnije uništiti samo sebe !
Da smo na "dobrom" putu da to napravimo i to vrlo brzo pokazuju više nego očite klimatske promjene koje su svake godine sve izraženije !
Takav problem sigurno neće riješiti ovdašnji "veliki Hrvati" i "veliki Slovenci" !
http://www.tportal.hr/vijesti/eu/fset.html
Ne tako davno , bili smo veliki prijatelji sa svojim zapadnim susjedima Slovencima. Danas uglavnom pričamo o njima i njihovoj državi viceve, kao nekada o Crnogorcima, Bosancima Muji i Sulji, ... I ništa tu ne bi bilo čudno, na protiv, moglo bi značiti da se kao veliki prijatelji još više i bolje razumijemo i volimo, pa si možemo bez ljutnje dopustiti i koju šalu.
Ali na žalost, to ipak u stvarnom životu nije tako !
Što se zapravo desilo ? Zašto na Slovence koje smo nekada smatrali, vrijednima, pedantnim , urednim, principijelnim, kulturnim, sada gledamo drugačije. Nekada smo kao u uzor gledali njihove seoske okućnice, uređene i uljuđene gradiće i naselja. Kupovali smo perilice i televizore Gorenje, rado išli na skijanje i u toplice.
Slovenci su nam bili dragi gosti u Zagrebu i na Jadranu.
I što se promijenilo, mi ili Slovenci, narod ili političari ?
Teško je ne biti subjektivan i oteti se dojmu da baš ona druga strana "stalno nešto kuva" !
Gdje su korijeni "problema" i stalnih "sukoba" ? Da li je riječ s jedne strane o ljubomori zbog nešto višeg standarda i ranijeg članstva u NATO i EU, a s druge strane o kompleksima zbog bogatijih prirodnih resursa i veličine ? Da li je Hrvatska "kriva" što nije otvoreno ušla u rat protiv JNA na strani Slovenije, ili Slovenija što nije kasnije "pomogla" Hrvatskoj ?
Da li Slovenci koriste raspad Jugoslavije da postignu ciljeve koje nisu nikad imali ili im "kao i Srbima" pripadaju prava koja su u bivšoj državi slobodno koristili kao da su njihova ?
Da li su štediše Ljubljanske banke problem bivše države i stoga podjele njene imovine ili su to odnosi banke i štediša ?
Gdje je granica između neredovitog plaćanja održavanja zajedničke nuklearke i razvlašćenja u upravljanju; tko je vlasnik, tko uprava, tko nadzor, .... ?
Može li se teritorij "prisvajati" ako je netko Slovenačke ili Hrvatske nacionalnosti i nalazi se na drugoj strani granične crte, za račun prve države, da li je važna osobna ili katastarska imovina bivših i sadašnjih jedinica lokalne uprave ?
I na kraju da li je važnije pravo, "moralno pravo" ili se jednostavno nerealno očekuje da se ova dva "prava" izjednače kada jednima ili drugima to na nekom "problemu" odgovara ?
Da li je rušenje mostova i seoskih putova stvarno samo šengenska obaveza ili se to radi u nemoći crtanja nekih drugih "mnogo važnijih putova" !
I bez obzira na sva prava ovog svijeta, to je ono što ovih dana male ljude, građane Hrvatske i Slovenije na pograničnim crtama dvije male državice najviše smeta i frustrira, do te mjere da graniči sa zdravim razumom !
O kakvoj mi to "zajedničkoj Europi" snujemo ? Hoćemo li možda biti na kraju sretni što "ne znamo" pravu granicu", na kojoj bi nama tada europski i lokalni moćnici mogli i zid sazidati.
Zar se nije ne tako davno, Europa riješila jednog zida od betona i još većeg zida između istoka i zapada ? Hoćemo li kao onaj prekomorski gusar, hajduk i divlji pijani kauboj zidati nove betonske, vjerske i nacionalne zidove, zbog zaštite od "malih , siromašnih, drukčijih, ... " ?
Pa ako već sutra trebamo biti s iste strane "granice" čemu onda rušenje onog najvrijednijeg što smo kroz desetljeća i stoljeća gradili. Nismo li vrijeme koje stoji pred nama trebali iskoristiti da te granice još više proširimo i da se bolje vežemo. Nismo li trebali iskoristiti upravo činjenicu da sa Slovencima nikada nismo bili "braća" kao sa Srbima, već smo uvijek bili samo dobri prijatelji, koji su se uzajamno posjećivali i uvažavali. Ići na sajam elektronike u Ljubljanu je uvijek bio puno veći doživljaj nego na sajam u Beograd, jesti brancina i piti dobro vino na Jadranu nego piti rakiju i jesti kajmak kod istočnih susjeda.
Hrvati su uvijek bili nezadovoljni što pripadaju istoku i sami su sebi htjeli dokazati da nisu Balkan , da ih je netko "protiv njihove volje" u to ugurao i da prije ili kasnije, milom ili silom moraju iz "tog pakla izaći".
Nije onda čudno što su u Austriji i Sloveniji gledali "izlazak sunca" , a na istoku i jugu "smiraj dana".
Jesmo li mi baš takvi kakvim bi se htjeli prikazati , sasvim je drugo pitanje !
Jesu li i naši zapadni susjedi baš toliko na zapadu ili si to samo tako zamišljaju ?
Nisu li i naši Istrijani zapadnije od Dalamcije i Slavonije samo u svojim glavama, a u stvari su ne tako rijetko u svojoj sebičnosti duboko na Balkanu.
Ne treba se nitko vrijeđati, naša su naslijeđa više ili manje zajednička. Stoljeće koje je iza nas je ostavilo duboke tragove.
Zato i nije čudno da političari koji predvode Ex-Yu države izlaze iz "balkanskog miljea". Govoriti da je jedan ili drugi više moderan proeuropski ili probalkanski je gotovo bezpredmetno.
Oni su još uvijek proizvod lokalnih balkanskih bukača gdje je "nacionalno" važnije od "osobnosti" i vrijednosti pojedinca.
Moderno društvo u koje se svi zaklinju u dolazećoj nam Europi i sveprisutnom policajcu SAD-u, trebalo bi biti društvo slobodnih pojedinaca kojemu je strana svaka "nasilna kolektivna svijest i jednoumlje".
Hm, da li je to baš tako, ili to samo netko vrlo vješto "povlači končiće" , a scenario velike predstave je smišljen unaprijed ?
Opet nova "teorija zavjera" ?
Da, najlakše je zalijepiti etiketu i onda "liberalna demokracija" opet nosi pobjedu , bez borbe, bez sukoba mišljenja !
Što zabrinjava više od mogućnosti "dogovora" dvije susjedne države ?
Jasno je da nije čudno da će među "malim ljudima" biti sve više problema ako se neriješeni problemi nastave rješavati sporo i bez prave želje kao do sada.
Moglo bi biti još i više problema ako se riješe na nepravedan način. Znamo da sud pravda nije uvijek pravedna. Vješti odvjetnici i korumpirani suci mogu "pravdu " učiniti "vrlo nepravednom". Arbitraža je još "opasnija" !
Pa što onda raditi ?
Treba otvoriti medijski prostor stručnjacima i intelektualcima , koji imaju i znanje o dosadašnjem zajedničkom životu i odnosima ali i vizije budućeg života na ovim prostorima.
Prava su pitanja hoće li Hrvati i Slovenci sebe graditi kao uskogrudni nacionalisti ili moderni europski poduzetnici, slobodni ljudi koji će raditi i školovati se s obje strane "granice". Mogu li dopustiti da se međusobno žene i žive, da jedni druge posjećuju na Alpama ili Jadranu, hoće li proizvoditi i prodavati na zajedničkom tržištu, .... ?
Ako te i druge mogućnosti želimo zadržati i proširiti, moramo si početi govoriti istinu !
Dva brata se međusobno posvađaju, dva kuma i dva prijatelja. Bolje je da raspravljaju i da se svađaju nego da ne pričaju.
Za sada uglavnom pričaju , bolje reći "lupetaju" samo političari. Inetektualci su izuzetno tihi kao i u svim drugim prilikama.
Društva u kojemu je društvena elita tako daleko od intelektualne elite i gdje se tako otvoreno ne podnose osuđena su na propast, jednoumlje i nazadovanje.
Slovensko i hrvatsko društvo se po tome ni malo ne razlikuju. Upravo je žalosto čitati i slušati komentare hrvatskih i slovenskih novinara. Nemoguće je pročitati članak ili čuti koliko toliko kritički komentar ili analizu bilo kojeg "problema" koji nas opterećuje.
Kao i u svemu drugom novinari pišu onako kako politički moćnici koji stoje iza velikih oglašivača traže. Uvijek je u pravu onaj koji plaća !
Takvo smo društvo htjeli, takvo smo i dobili !
A blagodat "liberalne demokracije" postoji samo za odabrane "predatore" !
Pa ako je taj iskonski nagon prevladavajući nagon u čovjeku onda ćemo vječno i ostati samo obični predatori !
Odabrano "božansko biće" tada će prije ili kasnije uništiti samo sebe !
Da smo na "dobrom" putu da to napravimo i to vrlo brzo pokazuju više nego očite klimatske promjene koje su svake godine sve izraženije !
Takav problem sigurno neće riješiti ovdašnji "veliki Hrvati" i "veliki Slovenci" !
15 kolovoza, 2007
26 srpnja, 2007
Zadnja Ruža hrvatska ?
Da li je Ruža Tomašić sama ?
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/1835017/index.do
Teško da će progovoriti saborski zastupnici čija djeca imaju problem s drogom. Nije pitanje da li je to potrebno, nego da li je dovoljno !
Nitko ne bi trebao imati veću želju uhvatiti se u koštac sa problemom droge, nego upravo ti saborski zastupnici. Naravno da ne mora značiti da su upravo oni kao roditelji krivi što se njihovoj djeci desilo to zlo. Mi, baš kao ni Ruža Tomašić ih niti ne osuđujemo zbog toga. Ruža Tomšić , s pravom traži akciju protiv zla s kojim se susrećemo.
Ja sam roditelj troje djece, osnovnoškolaca u Slavonskom Brodu ( četvrti, šesti i sedmi razred ) i statistički barem jedno od mojih troje djece bi u završnim razredima osnovne škole ili u srednjoj , moglo biti žrtva lake droge, a sve troje bi po statistici "trebali" redovito vikendom piti alkohol.
Svi smo roditelji, bili saborski zastupnici ili ne, i svi moramo priznati da se "to ne događa uvijek samo drugima" !
Naravno da treba vjerovati svojoj djeci, ali ih treba naučiti i da društvo ima svoja pravila ponašanja. Povjerenje, bez ograničenja je zapravo nebriga, i bježanje od problema koji se moraju rješavati !
Pitanje je da li smo se spremni odreći malo svoga vremena za vlastitu djecu, odvesti ih na neku sportsku rekreaciju, navijati za njih, otići na sladoled , u šetnju, ...
Trebamo se s njima igrati, obaviti zajedno jednostavniji kućni posao, zajedno napraviti ukras od papira ili model, pogledati lijepi obiteljski film, odigrati video igricu koju oni najviše vole. Sve su to , kao i brojne druge, prilike da budemo bliski sa svojom djecom, da ih na ležeran i pristupačan način naučimo vrijednim stvarima u životu.
Teško je u društvu kao što je naše, ogrezlo u sebičnosti i korupciji, očekivati da su roditelji imuni od onoga što se dešava oko nas. U društvu gdje caruje blještavilo silnih trgovačkih lanaca i tv reklama, sapunica sa naslovnica dnevnih novina i časopisa, preljubnica i priležnica, pedofila svećenika i raznih internetskih napasnika, teško je zaštititi djecu ako ih pustite da se u takvom svijetu snalaze potpuno sami.
Naravno da će se oni uglavnom snaći i sami, samo je pitanje koju će cijenu baš naše dijete pri tome platiti.
Tvrditi da u bivšem sustavu nije bilo alkohola, droge, silovanja, pedofilije, ... ne bi bilo točno. Ali da je bilo puno manje , sigurno da je bilo. Ili su nam možda informacije bile nedostupne.
Pitanje je samo čemu danas služe naslovnice dnevnih novina i časopisa ? Kao da se besplatno vrši reklama samom "crnom đavolu" i njegovom djelu !
Da nema sportskih vijesti gotovo da ne bi ni bilo pozitivnih afirmativnih vijesti !
Evo što su naslovi danas :
I u Saboru sjede roditelji narkomana ,
Požar na Šolti ponovno se razbuktao, pozvane dodatne snage,
Kruh će u kolovozu poskupjeti 10 posto ,
USKOK osumnjičio Matanovića za još jedan slučaj primanja mita,
Južnokorejski taoci živi, a pregovori se nastavljaju,
Potres 6,6 u Indoneziji, nema opasnosti od tsunamija,
Pakistan uspješno testirao novu raketu, ...
Čak je i pod rubrikom zanimljivosti jedna od udarnih tema slijedeća :
Za 17 sekundi ispio 1,6 litara gemišta
Dalje ne treba niti nabrajati !
Vijesti na radiju, državnoj i na svim komercijalnim televizijama su iste.
Pa što mogu dobro naučiti naša djeca, što ih treba veseliti i radovati ? Kakvu im to perspektivu svakodnevno nudimo : korupciju, pljačku, katastrofe , saobraćajne nesreće, silovanja, pedofiliju, preljub, .... ?
Zašto na naslovnici nije glazba, sport, dostignuća iz nauke i tehnike ?
Zašto nije na naslovnicama istinska ljubav i sreća, radost življenja ?
Tko, ako ne "sam crni vrag", ne uređuje i plaća te naslovnice i članke ?
Zato, izgleda više nego tužno, ako ne jedino ona a onda barem najglasnije, Ruža Tomašić pokušava načinom koji ona zna, ali s punim srcem ukazati na veliki problem koji svi zajedno imamo !
Pitanje je kako joj možemo svi zajedno pomoći ?
Neke stvari očito možemo i moramo mi roditelji sami poduzeti ! To neće lako ići zbog svih gore nabrojanih razloga i brojnih nenabrojanih za koje svi znamo : ratni i poratni stresovi, nezaposleni slabo ili nikako plaćeni, minusi na bankovnim računima i karticama, ... Ukratko, roditelji su previše izloženi raznim frustracijama da bi se mogli učinkovito uhvatiti u koštac potpuno samostalno sa svim problemima koje nosi "liberalno" društvo, bolje reći "surovi liberalni globalni kapitalizam". To jasno , presudno utiče na sposobnost i samih zbunjenih roditelja, u odgoju vlastite djece.
Mi smo se kao "guske u magli" zaputili u "NATO" i u "EUROPU". A ima već više petnaestak godina kako smo se uputili u "sretni i bogati kapitalizam" u kojemu "teče samo med i mlijeko".
Naravno da je društvo u kojem smo živjeli bilo dobro nagriženo "gripom", ali bojim se da ovo boluje od neizlječive "side". I umjesto da se na prirodan i jednostavan način , konačno svoji na svom, počnemo liječiti i jačati društvo u kojem živimo, učinkovitom terapijom - samosvješću, elanom i ponosom koji smo imali dok smo krvlju branili i oslobađali svoju zemlju, mi smo dozvolili da nam i iznutra i izvana, i sprijeda i straga , uguraju do kraja i zatruju nas svojom prljavom krvlju ! Za to vrijeme čistu , neokaljanu krv hrvatskih mladića , za sve vijeke upio je kamen i sveta hrvatska zemlja.
Neka im svima bog oprosti , koji su dozvolili ili namjerno učinili da zavlada anarhija i kaos , nerad i nered, što su našu djecu poučili da je bolje "uzeti" i "snaći se" , nego stvoriti i zaraditi !
Pa dragi roditelji , snađite se i odgajajte svoju djecu !!! Ali dok je svijeta i vijeka , tako će uvijek i biti. Nema izgovora, nema uzmaka, na braniku naših obitelji - još uvijek smo sami, samo mi i "Zadnja ruža hrvatska - Ruža Tomašić " !!!
http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/1835017/index.do
Teško da će progovoriti saborski zastupnici čija djeca imaju problem s drogom. Nije pitanje da li je to potrebno, nego da li je dovoljno !
Nitko ne bi trebao imati veću želju uhvatiti se u koštac sa problemom droge, nego upravo ti saborski zastupnici. Naravno da ne mora značiti da su upravo oni kao roditelji krivi što se njihovoj djeci desilo to zlo. Mi, baš kao ni Ruža Tomašić ih niti ne osuđujemo zbog toga. Ruža Tomšić , s pravom traži akciju protiv zla s kojim se susrećemo.
Ja sam roditelj troje djece, osnovnoškolaca u Slavonskom Brodu ( četvrti, šesti i sedmi razred ) i statistički barem jedno od mojih troje djece bi u završnim razredima osnovne škole ili u srednjoj , moglo biti žrtva lake droge, a sve troje bi po statistici "trebali" redovito vikendom piti alkohol.
Svi smo roditelji, bili saborski zastupnici ili ne, i svi moramo priznati da se "to ne događa uvijek samo drugima" !
Naravno da treba vjerovati svojoj djeci, ali ih treba naučiti i da društvo ima svoja pravila ponašanja. Povjerenje, bez ograničenja je zapravo nebriga, i bježanje od problema koji se moraju rješavati !
Pitanje je da li smo se spremni odreći malo svoga vremena za vlastitu djecu, odvesti ih na neku sportsku rekreaciju, navijati za njih, otići na sladoled , u šetnju, ...
Trebamo se s njima igrati, obaviti zajedno jednostavniji kućni posao, zajedno napraviti ukras od papira ili model, pogledati lijepi obiteljski film, odigrati video igricu koju oni najviše vole. Sve su to , kao i brojne druge, prilike da budemo bliski sa svojom djecom, da ih na ležeran i pristupačan način naučimo vrijednim stvarima u životu.
Teško je u društvu kao što je naše, ogrezlo u sebičnosti i korupciji, očekivati da su roditelji imuni od onoga što se dešava oko nas. U društvu gdje caruje blještavilo silnih trgovačkih lanaca i tv reklama, sapunica sa naslovnica dnevnih novina i časopisa, preljubnica i priležnica, pedofila svećenika i raznih internetskih napasnika, teško je zaštititi djecu ako ih pustite da se u takvom svijetu snalaze potpuno sami.
Naravno da će se oni uglavnom snaći i sami, samo je pitanje koju će cijenu baš naše dijete pri tome platiti.
Tvrditi da u bivšem sustavu nije bilo alkohola, droge, silovanja, pedofilije, ... ne bi bilo točno. Ali da je bilo puno manje , sigurno da je bilo. Ili su nam možda informacije bile nedostupne.
Pitanje je samo čemu danas služe naslovnice dnevnih novina i časopisa ? Kao da se besplatno vrši reklama samom "crnom đavolu" i njegovom djelu !
Da nema sportskih vijesti gotovo da ne bi ni bilo pozitivnih afirmativnih vijesti !
Evo što su naslovi danas :
I u Saboru sjede roditelji narkomana ,
Požar na Šolti ponovno se razbuktao, pozvane dodatne snage,
Kruh će u kolovozu poskupjeti 10 posto ,
USKOK osumnjičio Matanovića za još jedan slučaj primanja mita,
Južnokorejski taoci živi, a pregovori se nastavljaju,
Potres 6,6 u Indoneziji, nema opasnosti od tsunamija,
Pakistan uspješno testirao novu raketu, ...
Čak je i pod rubrikom zanimljivosti jedna od udarnih tema slijedeća :
Za 17 sekundi ispio 1,6 litara gemišta
Dalje ne treba niti nabrajati !
Vijesti na radiju, državnoj i na svim komercijalnim televizijama su iste.
Pa što mogu dobro naučiti naša djeca, što ih treba veseliti i radovati ? Kakvu im to perspektivu svakodnevno nudimo : korupciju, pljačku, katastrofe , saobraćajne nesreće, silovanja, pedofiliju, preljub, .... ?
Zašto na naslovnici nije glazba, sport, dostignuća iz nauke i tehnike ?
Zašto nije na naslovnicama istinska ljubav i sreća, radost življenja ?
Tko, ako ne "sam crni vrag", ne uređuje i plaća te naslovnice i članke ?
Zato, izgleda više nego tužno, ako ne jedino ona a onda barem najglasnije, Ruža Tomašić pokušava načinom koji ona zna, ali s punim srcem ukazati na veliki problem koji svi zajedno imamo !
Pitanje je kako joj možemo svi zajedno pomoći ?
Neke stvari očito možemo i moramo mi roditelji sami poduzeti ! To neće lako ići zbog svih gore nabrojanih razloga i brojnih nenabrojanih za koje svi znamo : ratni i poratni stresovi, nezaposleni slabo ili nikako plaćeni, minusi na bankovnim računima i karticama, ... Ukratko, roditelji su previše izloženi raznim frustracijama da bi se mogli učinkovito uhvatiti u koštac potpuno samostalno sa svim problemima koje nosi "liberalno" društvo, bolje reći "surovi liberalni globalni kapitalizam". To jasno , presudno utiče na sposobnost i samih zbunjenih roditelja, u odgoju vlastite djece.
Mi smo se kao "guske u magli" zaputili u "NATO" i u "EUROPU". A ima već više petnaestak godina kako smo se uputili u "sretni i bogati kapitalizam" u kojemu "teče samo med i mlijeko".
Naravno da je društvo u kojem smo živjeli bilo dobro nagriženo "gripom", ali bojim se da ovo boluje od neizlječive "side". I umjesto da se na prirodan i jednostavan način , konačno svoji na svom, počnemo liječiti i jačati društvo u kojem živimo, učinkovitom terapijom - samosvješću, elanom i ponosom koji smo imali dok smo krvlju branili i oslobađali svoju zemlju, mi smo dozvolili da nam i iznutra i izvana, i sprijeda i straga , uguraju do kraja i zatruju nas svojom prljavom krvlju ! Za to vrijeme čistu , neokaljanu krv hrvatskih mladića , za sve vijeke upio je kamen i sveta hrvatska zemlja.
Neka im svima bog oprosti , koji su dozvolili ili namjerno učinili da zavlada anarhija i kaos , nerad i nered, što su našu djecu poučili da je bolje "uzeti" i "snaći se" , nego stvoriti i zaraditi !
Pa dragi roditelji , snađite se i odgajajte svoju djecu !!! Ali dok je svijeta i vijeka , tako će uvijek i biti. Nema izgovora, nema uzmaka, na braniku naših obitelji - još uvijek smo sami, samo mi i "Zadnja ruža hrvatska - Ruža Tomašić " !!!
22 srpnja, 2007
Rotor na Jelasu
| | |
| Komentar na članak : http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/slavonija/1593437/index.do?show=all Nebriga grada, županije i hrvatske vlade za njene građane pokazuje se na primjeru građana Jelasa. Ovo naselje, tretirano je od svih političara, a nerijetko i od samih "građana" ( malograđana ) Slavonskog Broda, kao naselje drugog reda, naselje radnika i siromašnih, naselje doseljenika s "vrećicom" u ruci. Dokle to ide najbolje mi je potvrdilo pitanje moga prijatelja:"Pa dobro zar ti sebi ne možeš osigurati bolje mjesto za život obitelji!" Javna je tajna da čak ni učitelji ne žele raditi u školi na Jelasu pa je kvaliteta nastave upitna. Znaju gospoda političari agitirati za glasove i u predizborno vrijeme udarati u tambure i šargije, lijepiti svoje slike po našim kućama i kapijama. Znaju uzurpirati javne površine za svoje smeće, kamione i rovokopače. Ali nikako da im dođe u glavu da ovdje žive obični, vrijedni ljudi i njihove obitelji i da i oni žele živote dostojne čovjeka. Prvo su nam već osiromašeno i zapušteno naselje podijelili na dva dijela spojnom cestom prema graničnom prijelazu po sredini vodoopskrbne zone, a onda su toliko iskomplicirali promet da je upravo nevjerovatno da su to projektirali" ozbiljni ljudi, inžinjeri i. Prije se čini da su to neki "stručnjaci", a kako to kod nas često biva, crtali na salvetama u kakvom elitnom restoranu uz dobru kapljicu ! Zato je moguće da ovaj "rotor", ili što će već na kraju biti , uđe u Guinessovu knjigu i kao jedan od spomenika ljudskoj gluposti, nestručnosti i neznanju. Dok ovi "pametnjakovići" ponovo nešto ne nacrtaju, građanima Jelasa ne preostaje ništa drugo nego se pomiriti s činjenicom da su i dalje tretirani kao građani drugog reda. Ili je možda ipak došlo vrijeme da ih netko potakne i kaže im da imaju mogućnost izbora. Sitne donacije za ploču ili klupe u mjesnoj župi, koje "veliki" donatori koji se doslovno ne znaju ni potpisati, velikodušno daju svojim susjedima, više su nego cinične. Agitiranje i povlačenje za rukave na dan izbora , kod nas koji znamo razmišljati svojom glavom neće nikada proći. |
21 srpnja, 2007
05 srpnja, 2007
04 srpnja, 2007
29 lipnja, 2007
25 lipnja, 2007
20 lipnja, 2007
16 lipnja, 2007
15 lipnja, 2007
14 lipnja, 2007
Kako se boriti protiv korupcije ?
Trošiti riječi i uvijek iznova konstatirati da je korupcija u našem društvu glavna prepreka razvoja, da nećemo moći ući u EU ako ne poduzmemo nešto i korupciju smanjimo, zacijelo više nema nikakvog smisla.
Prije nego što zaista počnemo odlučnu borbu protiv korupcije trebali bi pošteno i iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja :
1. Da li je korupcija dio nas samih i podrazumjevamo li ju kao nešto normalno i poželjno ako su u pitanju naši osobni interesi na našoj razini, ili je to nešto što smatramo da je isključivo područje organiziranog kriminala, političke i ekonomske vrhuške ?
2. Da li postoji stvarna želja političkih stranaka i njihovih vodećih ljudi na lokalnoj i državnoj razini da se korupcija u našem društvu smanji ?
3. Tko, ako ne političari , može biti nosioc borbe protiv korupcije ?
4. Postoje li iskustva u našoj zemlji ili u svijetu koja bi mogli koristiti u borbi protiv korupcije ?
Pitanja se mogu redati u nedogled , ali je ovo više nego dovoljno da prepoznamo bolest društva u kojem živimo i pokušamo naći učinkovitu terapiju kako bi se od ove bolesti izliječili.
Borba protiv korupcije mora krenuti na vrlo širokom frontu od medija, škole, crkve, u pravosuđu, policiji, vojsci, lokalnoj i državnoj upravi, građanskim udrugama, ...
Borba protiv korupcije mora biti usklađena aktivnost u koju treba uključiti najširi krug građana bilo da su u poziciji učenika, studenata , radnika, službenika, političara, privrednika, lokalnih i državnih dužnosnika , ....
Kako to postići ? Oni koji su pozvani , čiji je to posao , očito to ne žele ili u najmanju ruku žele odgađati koliko je to moguće duže. Jasno je da je riječ o političkim strankama na vlasti u u opoziciji.
Da li je to naš fenomen ili je uobičajeno u svijetu da se pred izbore stvaraju afere i iznosi "prljavi veš" a da se pri formiranju vlasti a pogotovo nekoliko mjeseci kasnije , apsolutno sve to zaboravlja. Nije riječ o tome da zaboravljaju dojučerašnji ljuti politički protivnici i obični građani. Najveći problem je što zaboravljaju oni koji to ne bi smjeli. Riječ je jasno o policiji i pravosuđu koji su dužni zahtjevati i istražiti što je istina a što podmetanje i laž.
Izgleda da je sve istina , ali istina preko koje se "zbog pragmatičnih razloga mora prijeći". I to se onda građanima od hrvatskih političara a preko hrvatskih medija servira kao "umijeće politike", kao nešto sasvim normalno i uobičajeno u cijelom svijetu.
Ovdije vrlo jasno i glasno treba prozvati upravo dodvorne i potkupljive hrvatske medije. Sramotne su naslovnice koje se bave privatnim životima "javnih osoba" , umjesto da se bave istraživačkim novinarstvom kojemu treba biti osnovni cilj pronalaziti dobre i loše strane društva i davati ih na uvid i prosudbu javnosti. U našim medijima nemaju prostora "obični" građani , intelektualci, uspješni, učenici, studenti, sportaši, sposobni mladi poduzetnici, .... Prostor je osiguran samo onima koji mogu kupiti oglas ili spot, kao i onima pod čijom se kapom i zaštitom može nastaviti lagodno živjeti bez odgovornosti, puno rizika i rada.
Ako je ovo sve samo dio nekog scenarija u kojemu se u kolu drže političari , mediji i organizirani kriminal, možda problem možemo i riješiti.
Ukoliko je riječ o puno opasnijem virusu koji je zahvatio cijelo društvo, kada roditelji upućuju djecu od najranije dobi "da je važnije znati se snaći" nego biti marljiv i pošten, onda je situacija puno ozbiljnija.
Ako se ništa ne isplati raditi, već je puno prihvatljivije i u školi i u crkvi i na poslu "snaći se" onda će nam trebati vrlo ozbiljna terapija.
Čini mi se da je dobrim dijelom upravo o tome riječ. Zapadna liberalna demokracija donijela nam je upravo ono najgore. Isplivali su "snalažljivi" političari i privrednici, a nestali vrijedni, pošteni, moralni. Važnije je biti u prvom redu u crkvi, nego u svome domu živjeti u skladu s ljudskim i božjim načelima.
Imamo li onda uopće šansu ? Jesu li zahtjevi EU za smanjenjem korupcije i poboljšanju stanja u pravosuđu samo floskule iza kojih se kriju opet neki interesi i nova korupcija, ovaj puta velikih trgovačkih lanaca, banaka, telekoma, .... ?
EU može biti poticaj, ali ne i rješenje naših problema !
Ništa se ne može lako riješiti ali se neke stvari mogu vrlo lako započeti !
Omogućimo mladima ove zemlje koji su najpošteniji i najiskreniji dio društva da dođu do riječi.
Pustimo ih da umjesto političara pričaju o problemima ovog društva. Novinske i TV ankete nemaju niti približno takvu snagu kao riječ djeteta iz vrtića, osnovne ili srednje škole, a pogotovo studenta. Energija, snaga, želja , volja, emocije, znanje, .. sve to imaju djeca i mladi ljudi.
Naučimo biti njihov "servis" , ne "servis građana". To je fraza kojom se građanima prodaje magla !
Kako to možemo napraviti ?
Mladi imaju medij koji vole i razumiju, koji im omogućava da iskažu slobodo svoje mišljenje, svoje ideje i emocije u svakom trenutku. Internet !
I sada je Internet preplavljen blogovima uglavnom tih mladih ljudi. Jedini je problem što nitko nema volje, vremena i novca da usmjeri tu silnu pozitivnu energiju.
Za neke stvari treba strpljenja i vremena, ali se bez pravog projekta i plana dugo može lutati labirintima dok se ne pronađe pravi put.
Tko onda može pomoći da se pronađe pravi put ?
Neki su za to plaćeni, ali ima i onih koji nisu direktno plaćeni, ali su ipak pozvani da pomažu razvoju demokracije i civilnog društva ! Ne bi trebali i smjeli sami sebi biti svrha !!!
Postoje u ovom društvu brojne udruge, instituti, škole i fakulteti, udruge civilnog društva, .... Jasno je da oni svaki na svoj način pozitivno djeluju i čine korisne pomake. Ali uvijek je moguće i više. Nešto tu ipak, kao i ucijelom društvu gadno škripi !
Zar i njima treba poticaj, kada upravo zbog toga i postoje. Nije li se i u mnoge civilne udruge već uvukla letargija i birokracija. Možda je i njima ugodan život na jaslama državnih , europskih i raznih drugih fondova ?
Koliko su projekata pokrenuli , i kakve su rezultate ostvarili !
Upravo je nevjerovatno koliko je onih kontroliraju i upozoravaju na negativnosti, a istovremeno ne čine apsolutno ništa da se počne graditi nešto bolje.
Novac koji prikupljaju, često bez ikakve kontrole troše na "službene" putove, seminare, promotivne aktivnosti , ...
Vrlo je malo projekata koji pokazuju prepoznatljive rezultate, akoje su financirale te iste udruge ili su preko njih prikupljena sredstva utrošena u konkretnu plansku aktivnost.
I na kraju današnjeg razmišljanja :
Uvjeren sam da ima mnogo ljudi koji razmišljaju na sličan način i žele naše živote učiniti vrijednijim. Nismo rođeni da "hodamo sami ispod zvijezda". Rođeni smo da budemo jedinstveni i posebni, ali dio zajednice. Zato smo kao ljudi i opstali !
Prije nego što zaista počnemo odlučnu borbu protiv korupcije trebali bi pošteno i iskreno odgovoriti na nekoliko pitanja :
1. Da li je korupcija dio nas samih i podrazumjevamo li ju kao nešto normalno i poželjno ako su u pitanju naši osobni interesi na našoj razini, ili je to nešto što smatramo da je isključivo područje organiziranog kriminala, političke i ekonomske vrhuške ?
2. Da li postoji stvarna želja političkih stranaka i njihovih vodećih ljudi na lokalnoj i državnoj razini da se korupcija u našem društvu smanji ?
3. Tko, ako ne političari , može biti nosioc borbe protiv korupcije ?
4. Postoje li iskustva u našoj zemlji ili u svijetu koja bi mogli koristiti u borbi protiv korupcije ?
Pitanja se mogu redati u nedogled , ali je ovo više nego dovoljno da prepoznamo bolest društva u kojem živimo i pokušamo naći učinkovitu terapiju kako bi se od ove bolesti izliječili.
Borba protiv korupcije mora krenuti na vrlo širokom frontu od medija, škole, crkve, u pravosuđu, policiji, vojsci, lokalnoj i državnoj upravi, građanskim udrugama, ...
Borba protiv korupcije mora biti usklađena aktivnost u koju treba uključiti najširi krug građana bilo da su u poziciji učenika, studenata , radnika, službenika, političara, privrednika, lokalnih i državnih dužnosnika , ....
Kako to postići ? Oni koji su pozvani , čiji je to posao , očito to ne žele ili u najmanju ruku žele odgađati koliko je to moguće duže. Jasno je da je riječ o političkim strankama na vlasti u u opoziciji.
Da li je to naš fenomen ili je uobičajeno u svijetu da se pred izbore stvaraju afere i iznosi "prljavi veš" a da se pri formiranju vlasti a pogotovo nekoliko mjeseci kasnije , apsolutno sve to zaboravlja. Nije riječ o tome da zaboravljaju dojučerašnji ljuti politički protivnici i obični građani. Najveći problem je što zaboravljaju oni koji to ne bi smjeli. Riječ je jasno o policiji i pravosuđu koji su dužni zahtjevati i istražiti što je istina a što podmetanje i laž.
Izgleda da je sve istina , ali istina preko koje se "zbog pragmatičnih razloga mora prijeći". I to se onda građanima od hrvatskih političara a preko hrvatskih medija servira kao "umijeće politike", kao nešto sasvim normalno i uobičajeno u cijelom svijetu.
Ovdije vrlo jasno i glasno treba prozvati upravo dodvorne i potkupljive hrvatske medije. Sramotne su naslovnice koje se bave privatnim životima "javnih osoba" , umjesto da se bave istraživačkim novinarstvom kojemu treba biti osnovni cilj pronalaziti dobre i loše strane društva i davati ih na uvid i prosudbu javnosti. U našim medijima nemaju prostora "obični" građani , intelektualci, uspješni, učenici, studenti, sportaši, sposobni mladi poduzetnici, .... Prostor je osiguran samo onima koji mogu kupiti oglas ili spot, kao i onima pod čijom se kapom i zaštitom može nastaviti lagodno živjeti bez odgovornosti, puno rizika i rada.
Ako je ovo sve samo dio nekog scenarija u kojemu se u kolu drže političari , mediji i organizirani kriminal, možda problem možemo i riješiti.
Ukoliko je riječ o puno opasnijem virusu koji je zahvatio cijelo društvo, kada roditelji upućuju djecu od najranije dobi "da je važnije znati se snaći" nego biti marljiv i pošten, onda je situacija puno ozbiljnija.
Ako se ništa ne isplati raditi, već je puno prihvatljivije i u školi i u crkvi i na poslu "snaći se" onda će nam trebati vrlo ozbiljna terapija.
Čini mi se da je dobrim dijelom upravo o tome riječ. Zapadna liberalna demokracija donijela nam je upravo ono najgore. Isplivali su "snalažljivi" političari i privrednici, a nestali vrijedni, pošteni, moralni. Važnije je biti u prvom redu u crkvi, nego u svome domu živjeti u skladu s ljudskim i božjim načelima.
Imamo li onda uopće šansu ? Jesu li zahtjevi EU za smanjenjem korupcije i poboljšanju stanja u pravosuđu samo floskule iza kojih se kriju opet neki interesi i nova korupcija, ovaj puta velikih trgovačkih lanaca, banaka, telekoma, .... ?
EU može biti poticaj, ali ne i rješenje naših problema !
Ništa se ne može lako riješiti ali se neke stvari mogu vrlo lako započeti !
Omogućimo mladima ove zemlje koji su najpošteniji i najiskreniji dio društva da dođu do riječi.
Pustimo ih da umjesto političara pričaju o problemima ovog društva. Novinske i TV ankete nemaju niti približno takvu snagu kao riječ djeteta iz vrtića, osnovne ili srednje škole, a pogotovo studenta. Energija, snaga, želja , volja, emocije, znanje, .. sve to imaju djeca i mladi ljudi.
Naučimo biti njihov "servis" , ne "servis građana". To je fraza kojom se građanima prodaje magla !
Kako to možemo napraviti ?
Mladi imaju medij koji vole i razumiju, koji im omogućava da iskažu slobodo svoje mišljenje, svoje ideje i emocije u svakom trenutku. Internet !
I sada je Internet preplavljen blogovima uglavnom tih mladih ljudi. Jedini je problem što nitko nema volje, vremena i novca da usmjeri tu silnu pozitivnu energiju.
Za neke stvari treba strpljenja i vremena, ali se bez pravog projekta i plana dugo može lutati labirintima dok se ne pronađe pravi put.
Tko onda može pomoći da se pronađe pravi put ?
Neki su za to plaćeni, ali ima i onih koji nisu direktno plaćeni, ali su ipak pozvani da pomažu razvoju demokracije i civilnog društva ! Ne bi trebali i smjeli sami sebi biti svrha !!!
Postoje u ovom društvu brojne udruge, instituti, škole i fakulteti, udruge civilnog društva, .... Jasno je da oni svaki na svoj način pozitivno djeluju i čine korisne pomake. Ali uvijek je moguće i više. Nešto tu ipak, kao i ucijelom društvu gadno škripi !
Zar i njima treba poticaj, kada upravo zbog toga i postoje. Nije li se i u mnoge civilne udruge već uvukla letargija i birokracija. Možda je i njima ugodan život na jaslama državnih , europskih i raznih drugih fondova ?
Koliko su projekata pokrenuli , i kakve su rezultate ostvarili !
Upravo je nevjerovatno koliko je onih kontroliraju i upozoravaju na negativnosti, a istovremeno ne čine apsolutno ništa da se počne graditi nešto bolje.
Novac koji prikupljaju, često bez ikakve kontrole troše na "službene" putove, seminare, promotivne aktivnosti , ...
Vrlo je malo projekata koji pokazuju prepoznatljive rezultate, akoje su financirale te iste udruge ili su preko njih prikupljena sredstva utrošena u konkretnu plansku aktivnost.
I na kraju današnjeg razmišljanja :
Uvjeren sam da ima mnogo ljudi koji razmišljaju na sličan način i žele naše živote učiniti vrijednijim. Nismo rođeni da "hodamo sami ispod zvijezda". Rođeni smo da budemo jedinstveni i posebni, ali dio zajednice. Zato smo kao ljudi i opstali !
12 lipnja, 2007
Pretplati se na:
Postovi (Atom)