Naslov na jednom od naših portala: "Mnogi u Hrvatskoj nemaju
pojma čemu služi obrazovanje" je bit problema ne samo hrvatskog
obrazovnog sustava , već hrvatskog društva uopće. I nije potrebna
posebno velika rasprava o tome kakav treba biti obrazovni sustav. Stvari
su vrlo jednostavne ! Akademske rasprave i nadmudrivanje raznih
političkih i "kvaziznanstvenih" lobija u stvari se svode samo na jedno:
Kako zadržati svoje pozicije ili steći neke političke poene u lokalnoj
sredini ili državnoj politici. Problem je što nitko ne pita kakav je
konačan "proizvod" školskog susttava ! A treba pitati one koji
stvaraju nove vrijednosti u društvu. To su mali i srednji poduzetnici
koji stvaraju 90% nacionalnog dohotka , a muku muče kako doći do
kvalitetnih kadrova.
Djeca koja završe srednju školu, a
posebno gimnazijalci, pojma nemaju niti o životu niti radu. Ako su
prošli sa 4 ili 5 idu obavezno studirati i nastaviti štrebanje.
Završavaju fakultete i dolaze na burzu rada spremni za kviz znanja, a za
bilo kakvo uključenje u rad trebaju im silne godine. Tako magistri uče
od "iskusnih" menadžera šofera, priučenih knjigovođa, "majstora s
iskustvom" , itd ... I umjesto da ti mladi ljudi svojom kreativnošću i
modernim praktičnim znanjima budu novi poticaj za tvrtku u koju dolaze,
uklapaju se u hrpu nekompetetntnih neznalica, šefova koji su jedva
prošli tri razreda srednje škole, koji su ukotvljeni i ogrezli u
korupciji, a kojima ovi nadobudni mladci bez praktičnih znanja bivaju
samo mete za podsmjeh i ponižavanje. A činjenica je da pojma nemaju !
Ako mr. ekonomije ne zna razlikovatu ulazni od izlaznog računa, a kamo
li isti proknjižiti uzalud mu sva znanja o makroekonomiji modernih
"liberalnih kapitalističkih sustava. !
Razumijem da se takva vojska "poslušnika" stvarala u bivšim totalitarnim jednopartijskim sustavima. Tada su bili potrebni "odlikaši koji kimaju glavama", koji su sposobni vrlo brzo i precizno reproducirati svaku riječ "velikog partijskog vođe". Ali da li još uvijek radimo isto ? Čini se da radimoi namjerno to radimo. Stvaramo si "vojske glasača" , ministre odlikaše kojinisu us tanju napisati niti kvalitetnu provedbenu uredbu a da o zakonima i ne pričamo. Primjera je bezbroj koliko se ovakvih gluposti nakupilo u posljednje vrijeme !
Razna "veleučilišta" koja niču po
političkim željama lokalnih moćnika prava su sprdnja za obrazovni
sustav. Zašto se troši novac poreznih obveznika za zanimanja koja nikome
ne trebaju i koja ne daju apsolutno nikakve stvarne kompetencije za
rad. Definitivno treba osnažiti sveučilišta i obrazovne sustave ,
posebno zadnje godina studija okrenuti praktičnim znanjima i vježbama u
realnom životu. Svaki student mora godinu dana raditi na projektima u
privredi, tvrtkama treba sufinancirati zapošljavanje i profiliranje
mentora za praktično školovanje za zvanja koja su im potrebna. Tako bi
se rasteretili fakulteti a dio obrazovnog sustava sa jasno izrađenim
programima preselio u stvaran reaalni sektor. Ne ostaju svi studenti
nakon studija raditi na fakultetima ili drugim znanstvenim ustanovama.
Oni su prije svega nužni privredi , pa ona mora primarno i odlučivati
kakvi joj ljudski resursi trebaju. U malim tvrtkama teško je odvojiti
od desetak ljudi jednoga koji bi se samo bavio mentorstvom, ali ako bi
država to sufinancirala , uspjeh bi bio 100%
siguran. Ja kao vlasnik i menađer točno znam i lako bi sa fakultetom
dogovorio program školovanja za kadrove koji mi trebaju. Vrlo je jednostavno propisatiznanja i kompetencije za posao koji treba obavljati. OPćenita znanja daju širinu obrazovanja, mogućnost snalaženja u nepoznatim i novim situacijama, ali za takve eksperimente i istraživanja mi više nemamo vremena. Ovih 1600 Kn
što država sada daje "stažistima" je dobro za njih , ali je pitanje tko
poduzetniku nakon što mentor od neiskusnog mladca za godinu dana napravi
stručnjaka, garantira da će ovaj kod njega i ostati. Pa bilo bi pošteno
da za godinu dana rada i truda oko stvaranja čovjeka za konkretan rad
može sa sigurnošću računati da ima pravo prvoizbora tog kandidata za
makar još jednu godinu, naravno uz redovito zapošljavanje i propisanu
pripravničku plaću. Ovako, kao on me ništa ne košta ( osim sredstava
rada, zaštite na radu, opremljenog radnog mjesta, vremena i truda
mentora, pisanja planova rada , mjesečnih izvješća , itd ... ), a nakon
godinu dana može reći : "Baš vam hvala šefe , ali ode ja u Njemačku ili
drugu zemlju EU ! Znate vi mi ne možete još uvijek pružiti takvu
vertikalu za napredovanje , plaću i druge benificije ... " E da , tako je to kada je znanstvena zajednica
miljama udaljena od realnog sektora zbog kojega bi trebala primarno
postojati i koji ju financira da mu proizvodi kvalitetne kadrove. Tako
kao i u mnogo čemu drugom po onoj narodnoj "Djed šumom, baba drumom ! "
Sva dosadašnja ministarstva još su još dalje od gospodarstva i brinu više o kolektivnim ugovorima i smanjenju prava učiteljima i profesorima, a najmanje o školovanju kadrova za realni sektor koji vapi za mladim gotovim kompetentnim ljudima sposobnim za rad. Diplome kao diplome možete tiskati koliko hoćete i "mačku objesiti o rep". Osiromašeno gospodarsvtvo ne može zamijeniti skup obrazovni sustav koji nikako ne može shvatiti da i oni moraju dati na tržište rada "gotovi kvalitetni proizvod" prema zahtjevima tržišta. Današnje potrebe , a posebno u hrvatskom društvu su se promijenile. Današnji ekonomist ili inžinjer koji se u pravili može zaposlitim uglavnom u maloj tvrtki od 5 do 100 zaposlenih mora imati izgrađene kompetencije za konkretno savladavanje problema iz područja planiranja i upravljanja, vođenje projekata, odnosa s kupcima i dobavljačima, moraju rutinski rukovati najmodernijim alatima i tehnologijama, moraju biti 100% informatički pismeni, biti u stanju donositi brze zaključke i odluke, poznavati računovodstvo i financije, ...
Može li takav kadara proizvesti današnji školski sustav ? Odgovorno tvrdim da ne može ! A zašto ? Pa zato što su u njega negativnom selekcijom onih koji se nisu mogli zaposliti u realnom sektoru regrutirali oni koji su dodatno položili neki pedagoški predmet i sada postali "veliki profesori". Kada učitelj i profesor postane prestižno i dobro plaćeno zanimanje , tada će se u njega regrutirati i najkvalitetniji kadrovi koji će svojim novim idejama, znanstvenim , ali i praktičnim pristupom , moći stvarati nove jednako sposobne i sve kompetentnije generacije mladih stručnjaka spremnih za rad.
Sve ovo neće ići bez ozbiljnog uključivanja realnog sektora u temelje obrazovnog sustava i propitivanje stvarnih potreba.
Put kojim ide ova Vlada, a to je kresanje postojećih prava učiteljima nije sigurno poticajno i samo povećava negativnu selekciju onih koji trebaju biti "proizvođači" znanja i radnih resursa gospodarsvtvu koje je osuđeno na skupo samoškolovanje vlastitih kadrova.
Nema komentara:
Objavi komentar