Štovana ,
Zahvaljujem se na Pozivu za 20. sjednicu Školskog odbora OŠ”Ivan Goran Kovačić”
Slav. Brod koja će se održati 29. kolovoza 2012. godine (srijeda) u 18,30 sati.
Suglasan sam s dnevnim redom sjednice.
Nemam primjedbi na Zapisnik s 19. sjednice ŠO "IGK".
Budući imam manjih zdravstvenih problema ( upala leđnog živca uz desnu lopaticu)
povremeno imam vrlo jake i iznenadne bolove i potpuno ukočenu desnu ruku,
nisam siguran da li ću moći prisustvovati sjednici. Nadam se skorom poboljšanju u
narednih tjedan dana, pa ću pokušati doći ako bolovi do tada budu podnošljivi.
Kako je to vrlo vjerovatno posljednja sjednica ŠO "IGK" na kojoj trebam prisustvovati
budući mi članstvo prestaje po Statutu, vrlo rado bi došao i pozdravio se sa svima
i zahvalio na puno lijepih trenutaka koje sam proživio u OŠ "IGK", na sjednicama
Vijeća roditelja i Školskog odbora. Tomislav je uspio završiti osmi razred pa više
nemam djece koja su učenici naše škole, a temeljem Statuta morate izabrati novog
člana, a mene razriješiti.
Za svaki slučaj ako ne budem mogao doći želim se zahvaliti makar ovako pismenim
putem i istovremeno iznijeti svoja iskustva i mišljenje o obrazovnom sustavu kojega
sam jednim dijelom eto sticajem okolnosti bio i ja neko vrijeme.
Matija je završio je treći a Zrinka drugi razred matematičke gimnazije. Tomislav se
upravo upisao u srednju ekonomsku nakon završenog 8. razreda. Sada se službeno
rastajem od škole, ali ću vas uvijek rado posjetiti i odazvati svakom vašem pozivu.
Punih 11 godina prisutan sam u školi "IGK" i to od samih početaka, od Matijinog
prvog razreda, kroz Vijeće roditelja, kao predstavnik roditelja za HNOS i u
posljednjih nekoliko godina kao član Školskog odbora. Često sam navraćao i kod
Vašeg ravnatelja na jutarnji čaj i sretao na ulici učitelje i nastavnike i naravno uvijek
smo pričali o školi i djeci.
Prije svega želim se zahvaliti svim učiteljima i nastavnicima OŠ "IGK" što su
sudjelovali u odgoju moje djece i prenijeli im nesebično dio svog znanja. Nekada
je to bilo uspješnije a nekada manje uspješno. Ovisilo je to o mojoj djeci, mojoj
supruzi i meni kao roditeljima, ali i o vama kao učiteljima i pedagozima. Ne možemo
zanemariti ni utjecaj medija i općenito sredine u kojoj živimo. Svi smo griješili i griješiti
ćemio i u buduće.
Nije primjereno od roditelja ocjenjivati učitelje, ali eto ja ne mogu odoljeti , pa bi neki
od mene dobili "čistu peticu", ali neki bi sigurno završili "na popravnom". :)
Nadam se da se nećete naljutiti na ovu moju malu šalu, ali ona je kao uvijek
dobronamjerna i s jasnim ciljem.
To je prije svega što sam se u svakoj prilici zalagao isključivo za interese djece, ali i
interese učitelja i nastavnika i škole i u tome uvijek bio principijelan. Djeci sam uvijek
davao prednost i podržavao ih i kada su činili manje mladenačke greške i propuste,
nikada ne tražeći bilo kakve privilegije za svoju, već jednak tretman i brigu za svu
djecu. Ja najviše volim svoju djecu, ali volim svu djecu svijeta, a posebno djecu
OŠ "IGK". Djeca ne mogu biti "zločesta", mogu biti samo "nestašni" ili mogu "zalutati
stramputicom" zato što su ih svi ostavili ili im ne znaju ili nemaju vremena, volje i
znanja pokazati pravi put. Moguće je popraviti i odrasle, ali djeca su svakako puno
veći izazov !
Nekada sam bio u tome uspješan a nekada ne pa tako i kod kuće sa svojom djecom,
kao i u svakom poslu, ali su moje namjere uvijek bile iskrene, a vrlo često sam iako
svjestan da su neke moje ideje i razmišljanja u praksi neprovediva, ostajao ustrajan
u stavovima pa makar i usamljen, kako bi prije svega utjecao na vas učitelje i
nastavnike. Nadam se da su moja razmišljanja i diskusije, nekada možda i preduge
i nekima zamorne, ipak ostavila nekakvog pozitivnog traga i da će me se većina
sjećati po mojoj želji da za djecu učinimo više i bolje. Zakoni, pravilnici, statuti i
odluke su potrebni ali sigurno u interesu djece možemo i moramo učiniti više, unatoč
pravilima koja se zbog djece ponekad trebaju i moraju kršiti ako zbog konačnog cilja,
u nekim trenucima učinimo djeci malo više na volju ili u njihovu korist. Barem neki od
njih će to zapamtiti kao dobru pouku i smijer u životu koji trebaju slijediti.
OŠ "IGK" svakako je jedna od tri najbolje škole u našem gradu i u mnogim stvarima
najuspješnija i najnaprednija. Iako nas neki polagano sustižu i čak prestižu, nemamo
razloga biti previše kritični prema sebi. Na tome vam svima od srca iskreno čestitam.
Vjerujem da ću dugo pamtiti neke učitelje i nastavnike i uvijek s njima kada se
sretnemo popričati i razmijeniti neka nova znanja i iskustva.
Ipak, na kraju vam moram reći ono što svi znate i što sam mnogo puta jasno
rekao: "Naš obrazovni sustav po mojoj ocjeni zaslužuje vrlo labavu dvojku" ili ga
treba poslati na malo stroži "popravni ispit" ! Vjerujem da se nećete naljutiti na ovu
moju ocjenu, zato što ste za takav rezultat najmanje vi krivi. Krivi su oni koji ne vide
i ne osjećaju važnost obrazovanja i što su na žalost protivnici i vama i roditeljima, a
ponajviše djeci koja su jedina budućnost i jedino vrijedno što ostaje poslije svih nas.
Naše škole od osnovne do fakulteta sve manje su odgojne, a vrlo je upitno i koliko su
obrazovne ustanove. Programi su prenatrpani činjenicama koje su danas dostupne
na svakom koraku i do kojih se dolazi brže i efikasnije nego na školskoj ploči s
kredom, foliji , "pametnoj ploči" ili projektoru. U djeci se sustavno ubija kreativnost,
školuje ih se za viši stupanj obrazovanja, "za kviz" a ne stvaran život i rad. Naučeni
su da im netko drugi rješava probleme, a život će od njih tražiti da ih rješavaju sami!
Da li je tako uvijek bilo, a ako nije, zašto je sada drugačije ?
Da, bilo je tako, ali iz sasvim razumljivih razloga. Djecu u totalitarnim društvima,
kakvih po svijetu ima još jako puno, ne uče da misle nego da slušaju. Tako se
stvara "vojska podobnih i poslušnih" ! Jasno mi je da tako uče djecu u Sjevernoj
Koreji.
Ali neshvatljivo je da mi u današnjem vremenu, u društvu koje
nazivamo "demokracijom", u svojoj konačno slobodnoj i samostalnoj domovini učimo
djecu na način kako ih se učilo prije 60 ili 70 godina. Zapitajmo se radi li to netko
ponovo namjerno ili je jednostavno glup i nesposoban ? Mislim naravno na one koji
sustav vode.
To što smo u razrede unijeli računala ili projektore, uveli multimedijalne prezentacije
ili "pametne ploče", nije doprinijelo razvoju obrazovnog sustava. Mislim da ga je čak
i unazadilo. Zašto ? Djeca dolaze do informacija u trenutku, preko svojih pametnih
mobitela, tableta, kindleova, prijenosnih ili kućnih računala ...
Na jedan kindle vrijednosti 1000 Kn može stati cijela biblioteka, i apsolutno svi
udžbenici za osnovnu i srednju školu od svih mogućih izdavača i autora uz obilje
drugih knjiga , zbirki zadataka, lektira, pjesama, slika ..... Trebaju li roditelji plaćati
skupe knjige i prvašići tegliti ogromne torbetine ? Za divno čudo nekada i tehnologija
može biti vrlo korisna i ne služi samo za igrice , surfanje i brbljanje ! :)
Tko je samo prije nekoliko godina mogao zamisliti cijelu školsku biblioteku i školske
knjige i zbirke na dlanu ?
Htjeli mi to priznati ili ne , djeca u mnogo stvari za koje smo se mi školovali cijeli
život, znaju puno više. I što se dešava ? Počinju na školu i nastavnike gledati s
podsmjehom i podcjenjivački. Ja često čujem : "Daj tata, ti nemaš pojma !". Ali ja
nemam problema s time , nego ih pitam da mi objasne i da me poduče. Još uvijek
volim učiti i stvarati nove vrijednosti, pa puno toga mogu naučitiu i ja njih. Mi smo
obitelj koja se voli međusobno „nadmudrivati“, ali zapravo učimo svi.
U školi se na žalost dešava da zbog toga što djeca "znaju ponekad više" a
dobiju jedinicu što su u svojoj "zanesenosti" zaboravili napisati zadaću, pa se
stvaraju nepremostivi sukobi. Jedinica nije odgojna mjera. Odgoj je prije svega
razumjevanje, pokazivanje puta i pomoć, a tek u nuždi nova još teža zadaća.
Odgovor na „nepravednu jedinicu“ je otpor i to upravo onih najnaprednijih i
najkreativnijih, onih koji su u svom svijetu zanesenjka, koji na kraju gube svaki interes
za takvu školu i takvo obrazovanje. Postaju lijenčine i neradnici , ne prate nastavu,
ne pišu zadaće, .... Jasno je kuda sve to vodi ! Vodi u društvo kakvo imamo sada,
društvo neobrazovanih i nekompetentnih osoba na svim razinama. Uspijevaju samo
oni koji su se spremni prilagoditi, pognuti glavu i postati dio vojske "poslušnika" ili
vješto njima manipulirati za svoju materijalnu ili neku drugu korist. Upravo od njih
se kasnije generiraju budući političari, članovi nadzornih odbora, direktori javnih
poduzeća, državni činovnici i ministri, gradonačelnici, "kancelari" i predsjednici.
Svaka čast iznimkama, ali rezultati potvrđuju pravilo. Zato smo tu gdje jesmo !
A oni koji "bogom danu" inteligenciju i kreativnost moraju sputavati, vječno moraju
ostati na marginama društva, koje sve dublje i dublje tone u neznanje, nerad,
nemoral i korupciju. Samo neki od njih će na kraju postati novi Einsteini. I samo oni
su ti koji mijenjaju svijet ! Mi ostali smo samo mali sitni mravi.
Ja izlaz iz situacije u kojoj se svi nalazimo ne vidim nigdje drugdje nego u temeljitoj
promjeni obrazovnog sustava, u vrednovanju ljudi koji svojim znanjem i zalaganjem,
svojim prečasnim i prevažnim zvanjem učitelja ponovo preko naše djece imaju
zadaću stvoriti bolji svijet za sve nas. Vi ste izabrali taj poseban poziv i to je vaša
misija. Samo trebaju to prepoznati oni kroje naše živote po svojoj mjeri, a ne po
zakonima prirode i vrijednostima čovjeka koje je dostigao kao posebno biće.
Naši ministri bi trebali znati da je naš najvrijedniji "trezor" u našoj i djeci i mladosti a
ne državnom proračunu, a najveća investicija investicija u moderan i efikasan
obrazovni sustav. Nikakve nove elektrane i megainvesticije nas neće spasiti iz
ponora u koji sve brže i brže padamo.
Vaši sindikati se opravdano bore za više plaće i makar očuvanje nekih materijalnih
prava učitelja , nastavnika i profesora. Ali, bojim se da je to samo jedan i to najmanje
važan dio. Naravno da su materijalna prava dio digniteta, ali puno veći ugled
imaju plemeniti, dobri ljudi koji se puni znanja i primjerom zalaganja i rada bore za
bolje sutra svih nas. U tome nam današnji političari ne mogu i neće pomoći. Oni
jednostavno "ne vide prst pred nosom" i gledaju kako uzeti a ne kako stvarati nove
vrijednosti.
Zadaća škole je stvarati mlade, kreativne, samosvjesne, hrabre osobe pune znanja
i ideja. Ljude koji će biti poduzetni i koji će stvarati novi svijet na temeljnim ljudskim
vrijednostima, zbog kojih se čovjek i izdigao iznad drugih živih bića.
Sve dok je učenik i njegovo znanje "aritmetička sredina" kao ocjena nabubanih ,
velikim dijelom potpuno nepotrebnih, i na drugi način lako dostupnih činjenica
koje "hlape preko noći" a u njihove glave "usađen lijevak" u koji sipamo svakakvo
smeće , za nas kao ljudska bića nema nikakve šanse. Naravno da sve više tog
smeća dolazi ne iz škole nego sa drugih medija, prije svega Interneta. Ali škola se
mora protiv toga boriti i prilagoditi novom načinu života, te pripremiti djecu da će cijeli
život morati učiti , učiti i samo učiti ... Koristimo tehnologiju, ali kao koristan alat , a ne
kao svrhu samoj sebi i pomodarstvo , glumeći da smo napredni.
To kao da nitko
ne razumije i uporno dijeli "u osnovi bezvrijedne svjedodžbe i diplome". Najmanje je
važan "e-imenik" i "e-svjedodžba" !
Znanje je znanje bez obzira na sredstvo s kojim se postiže, a pravo je je znanje
kako naučiti koristiti se njime i stvarati preduvjete za nova otkrića i nova
znanja.
Zaista ne pametujem i ne lupetam o tome, već imam ogromno iskustvo s ljudima,
znanjem i njihovim sposobnostima stečenim obrazovanjem !
Navodim vam svoj najsvježiji primjer :
Prije nekoliko mjeseci zaposlio sam magistra ekonomije s prosjekom ocjena studija
4,96. Čovjek nakon pet mjeseci rada još uvijek "tapka u mrklom mraku neznanja i
nekompetentnosti" i nije sposoban za bilo kakav realan posao koji mu mogu dati.
Učim ga doslovno znanja koja su u kategoriji "učenja pisanja slova" i "osnovnih
računskih operacija". Kada bi on bio izuzetak, a ne na žalost pravilo, onda bi ja sebe
smatrao prezahtjevnim i prestrogim. Nije tako !
Imam drugi primjer :
Od dečka koji je došao kod mene sa nepunih 20 godina, koji je imao u srednjoj
trogodišnjoj školi popravni iz matematike, za 15 mjeseci napravili smo vrhunskog
stručnjaka i izvanredno sposobnog i kompetentnog, koji je ovladao najnovijom
informatičkom tehnologijom, ekonomskim i poslovnim znanjima. Od nesigurnog i
isfrustriranog balavca napravili smo čovjeka koji danas uživa ugled i poštovanje
unatoč dugoj kosi, repiću i gitari. Danas je on sa 22 godine moj najveći oslonac
u maloj uspješnoj i uglednoj tvrtki. Nije bilo lako ! Na protiv, bilo je i vike i galame
i "prodika" i hrpa zadataka, "guranja uz brdo i kočenja niz brdo". Ali ne treba žaliti
truda. On je sada meni i mojoj tvrtki na ponos i ponos svojoj majci i baki. Dečko sada
zarađuje za trojicu i munjevito napreduje. I gdje god završio svoju poslovnu karijeru
sigurno će sa sobom odnijeti ogromno znanje i iskustvo. I najvažnije od svega: On
je sada čovjek koji stvara i čija je budućnost osigurana.
Ovaj drugi "odlikaš" je na žalost čovjek koji nema nikakve druge šanse u životu
osim "replicirati ili krasti" tuđa znanja, lupetati demagoške floskule, ukratko - baviti se
politikom na način kako se bave današnji političari.
Zašto vam sve ovo pišem ?
Jednostavno zato da prepoznate ovu dvojicu "iz moje priče" u svojim đacima i da ih
pokušate bolje razumjeti, više voljeti i više vjerovati u njih. Da od njih pravite ljude a
ne robote i i priglupa poslušna računala.
Ja vrlo dobro znam koliko je to teško i koliko premalo vremena i energije posvećujem
svojoj djeci, boreći se u ovom suludom svijetu da im osiguram ako ništa drugo makar
neke materijalne i duhovne preduvjete i odgoj. Imam ih troje i svi su potpuno različiti,
a roditelji su isti i svi živimo u istoj obitelji. Išli su i u istu osnovnu školu, a dvoje od
njih i sada ide u istu srednju i isti smijer. Ipak ako bi ih ja kao svoju djecu "vrednovao
kao aritmetičku sredinu njihovih ocjena" , to bi bila za njih propast.
Kada si zamislim da moram voditi 30 đaka u razredu , tek tada treba shvatiti koliko
je to teško i odgovorno. Mogu shvatiti i sve vaše frustracije i probleme i iskreno se
zahvaliti za sve ovo što uspijevate učiniti u okolnostima i društvu u kojem živimo.
Nadajmo se samo da će nas, ako ne pamet onda nužda, natjerati da ponovo
počnemo razmišljati bistrih glava i cijeniti rad i znanje, voljeti se i međusobno
poštovati i pomagati, činiti sve ono što nas je nekada krasilo kao ljude.
Statistike govore da su naši đaci najnesretniji u Europi ! To je zaista porazno za sve
nas ...
Zato vam zbog njih i svih nas želim puno uspjeha, puno dobre i pametne djece, a
najviše od svega SRETNE DJECE koja dolaze u školu radosna, a iz nje izlaze još
sretnija, sa više znanja, plemenitija, kulturnija, snažnija i samosvjesnija !
Otvorite im oči i uši i naučite da uče sami zato što je to za njih izazov i
traganje , a onda ne moramo brinuti za njihove ocjene bile one petice ili poklonjene
dvojke na popravnom. Svako dijete ima svoj izazov i svoje snove. Naša je
dužnost na vrijeme ih prepoznati i olakšati im put do ostvarenja tih snova.
Oni će sve drugo znati napraviti puno bolje od nas ...
Ja u to iskreno vjerujem !
I zato kada sam ponekad zabrinut za ocjene svoje djece, znam ipak da sam ih
naučio da budu dobri i pošteni ljudi. To mogu samo svojim primjerom, radeći i
učeći svaki dan i tako će biti dok ne shvate "što je tata htio reći" !
Želim da budu sretni i pokušavam im nadomjestiti nedostatke društva u kojem
odrastaju !
Sve vas od srca i sa velikim štovanjem pozdravljam !
Nema komentara:
Objavi komentar