Politički Hrvati - izdajice ili vijesnici novog suvremenog ostvarenja hrvatske nacije. Jesmo li shvatili da imamo SVOJU DRŽAVU?

Možda je konačno došlo vrijeme kao što su sve suvremene nacije i prihvatile i zato uspjele, stvoriti politički narod kao naciju svih Hrvata. Mi "provovjerne Hrvate"  zovemo "domoljubi" ili kao neki drugi "suverenisti".

Meni jedno podrazumijeva drugo i obratno... Ali tko su fašisti i komunjare više mi nije jasno. Čini mi se kako su oni na istoj strani, a svi mi drugi levitiramo i zbunjeni smo njihovom međusobnom borbom koja je sama sebi svrha bez stvarnog sadržaja...

Jesmo li još uvijek nacija zasnovana na krvnoj vezi ili smo krenuliti putem stvaranja suvremene političke nacije? Nismo!  Još mi nismo shbvatili da sada imamo SVOJU DRŽAVU I MI ODREĐUJEMO TKO SU HRVATI!

Činjenica je da u većini nismo ni jedno ni drugo. I bojim se kako nismo još shvatili, zbog brojnih neraščišćenih odnosa u prošlosti, kako nema više ni fašista ni komunjara, i kako prevladavaju "antife" i "antikomunjare" u nedostatku suptilnijih razloga za podjele koje bi puno lakše pomirili i stvorili političku hrvatsku naciju.

U vrijemenu koje je pred nama, a sve brže dolazi, biti ćemo zbog svog opstanka prisiljeni u svoje okrilje primati različite narode, drugih vjera, običaja pa i rasa. Nećemo to spriječiti baš nikako čak ni u svojim obiteljima, možda ne još mi i naša djeca, ali za unuke više nisam siguran.. Na protiv, to se sve više čini kao jedini izlaz iz sve lošije demografske slike RH.

Sada nam dolaze Ukrainci, Rumunji, Srbi, Filipinci, Indijci, Kinezi, ...., kao radnici zato što su "čistokrvni Hrvati" počeli nadograđivati druge nacije. I ovi će mnogi ostati baš kao što je i nas većina došla i ostala. Ženiti će se i stvarati obitelji, svojom genetikom obogaćivati našu. Nismo spremni za to zato što smo u sukobu čak i između sebe samih i to možda ponajboljih, a pogotovo susjednih naroda najsličnijih nama...

Bez problema smo "pohrvatili" brojne Ukraince, Slovake, Austrijance, Nijemce, Italijane, Srbe, Albance, Bošnjake (koji se tek pronalaze)... Istina neke više, neke manje.

Kontraproduktivno je "puhati u diple i svirati u gajde i tambure" ne osvrćući se na svijet oko sebe, koji poput super brzog levitijrajućeg vlaka juri iznad nas i prolazi nas u svemu.

Mi ostajemo zarobljeni u svojim malim plemenskim ratovima, u mitskim pričama i pobjedama, u bližoj i daljoj prošlosti, ne shvaćajući stvarne opasnosti. Bojim se da počinjemo u tome sve više sličiti na svog prvog istočnog susjeda.

Opasnost je stvarna, i prijeti izumiranju umjesto razvoju nacije u suvremenu političku naciju. Ako to ne shvaćamo, ubrzo će nam ostati samo mitovi o našim kneževima i kraljevima, za koje budući naraštaji neće ni znati niti za njih mariti..., kao što veća sada najmlađi ne znaju i ne razumiju ni prošlost unazad 30 dodina i čudom se čude o čemu mi stariji "blebećemo"!

Zato u jednoj obitelji sa 5-ero braće i sestara ili odrasle samosvjesne djece, svatko misli i radi drugačije, gdje su neki ostali u prošlosti, neki negdje između, a neke zanima samo sadašnjost i budućnost.

Sve mi se čini kako je to teško pomiriti, ali uz malo više pameti i tolerancije moglo bi se makar pokušati!

Zašto su izgorjeli starci?

Sve je zapravo vrlo jednostavno:

1. Društvo je siromašno i korumpirano, neosjetljivo - bez empatije...
2. Inspektora je malo i rade iz ureda a ne na terenu

3. Ali najvažnije od svega je: O RODITELJIMA TREBAJU BRINUTI DJECA I TO TREBA ZAKONOM UTVRDITI BAŠ KAO ŠTO JE UTVRĐENO DA RODITELJI TREBAJU BRINUTI O DJECI!

4. Tek u socijalno teškim situacijama treba odgovornost preuzeti država i za to urediti ustanove sa uvjetima dostojnim čovjeka. Košta? Pa sve košta. Pitanje je kako raspoređujemo javna sredstva...

Moja supruga nije dala svoje roditelje na skrb drugima nego je do zadnjeg dana štitila njihovo dostojanstvo i pazila ih i voljela kao što su oni cijeli život pazili i voljeli nju i svoje unuke.
Financiranje nije bilo u pitanju ni jedan trenutak, ali udomljavanje nije bilo opcija.

Ja sam kao zet obilazio pokojnog punca svaki dan i bio mu na pomoći u svakom trenutku. Kada je ostao sam htio sam da dođe živjeti s nama, ali je on izabrao ostati u svom vlastitom domu i mi smo to poštovali do zadnjeg časa nastojeći mu u svemu ugoditi. Zato su otišli u miru sretni što nisu bili zaboravljeni, nego okruženi pažnjom i ljubavlju sa svih strana.

Naša djeca su dobila primjer ali i mnogi u široj obitelji, kao što smo i mi dobili primjer kako se skrbilo o našim djedovima i bakama...

5. Sva životna mudrost je u odgoju, poštovanju i ljubavi! Država kada ulazi u obitelj, samo je ponekada, ali samo ponekada, ali ipak nužno zlo!

Čiji je Škoro "projekt"?

Za razliku od "pametnih analitičara", nikako se ne slažem kako je Škoro nečiji projekt, a najmanje iz HDZ-a, a još manje od Stiera i nedaj Bože iz kruga Bujanca.

Škorina platforma je u osnovi protestna i po tome nije ništa novo na hrvatskoj političkoj sceni. Ipak, postoje ogromne razlike u odnosu na dosadašnje protestne pokrete i stranke.

Politička scena se promijenila i jednim dijelom ipak demokratizirala.
A drugo, puno važnije postoji zaista totalna zbrka u vodećim i po broju članova najvećim strankama. Nikome, pa ni članovima nije jasno što one zastupaju svjetonazorski, gospodarski, etički.

Koliko je HDZ svjetonazorski demokršćanska pučka konzervativna suverenistička stranka, a broji sigurno preko 220.000 članova? Najmanje je po nekim našim kriterijima "desna" ili stranka "desnog centra".

Koliko je SDP socijaldemokratska stranka a koliko je zapravo u novim okolnostima čista liberalna stranka i svjetonazorski i gospodarski? Jednako je bliska globalizmu kao i HDZ. Ne vidim ozbiljan kriterij po kojemu su "ljevije" od HDZ-a.

Treća ili čak druga po broju članova stranka HSS je praktično neprepoznatljiva i nitko ne razumije da li je to frakcija SDP-a ili autentična, ne tako davno vrlo važna a nekada snažna stranka.

Što je s rascijepljenim HNS-om, po veličini ne tako davno gotovo jednakim HSS-u i SDP-u? Oni su regionalna stranka, lokalna frakcija SDP-a.

SDSS je stranka sa 11.000 članova, tek interesna skupina pod pokroviteljstvom SNV-a. Čak i njihovi članovi češće glasaju za SDP nego za svoju stranku.

MOST se na žalost još uvijek profilira i još je dijelom pokret a dijelom stranka što izaziva zabunu kod aktivnih članova i onih koji bi htjeli ista prava kao oni koji to stvarno jesu.   Zato u nekim sredinamaiako formalno imaju ogranke, oni ne rade baš ništa.   Ukratko, još su daleko i putokaz su kako se počinje ali kako se tako dugo ne može trajati.   Oslonac na "Škorin val" neće dugo trajati.

Tzv "desnica" je rascjepkana na stranke veličine lokalnog IDS-a ili manje od njih.

I tako bi mogli nabrajati redom i doći vjerojatno do brojke koja čini 10-tak % stanovništva koje je pripadnik jedne od prekobrojnih stranaka.

I sada poanta: Ne postoje tolike razlike među ljudima u niti jednom području života kako bi se mogle formirati čvrste stabilne stranke s jasno opredjeljenim članstvom i autentičnim programima. Zato se "programi" preklapaju u najvećoj mjeri, a politička borba vodi na uvijek istom polju gdje zapravo razlika velikih nema. U takvoj situaciji najlakše je zadržati i držati pod kontrolom ljude klijentelizmom.
Ljudi su predugo pod tim pristiskom i nisu slobodni. Prihvaćali su sudjelovati u korupciji kod zapošljavanja sebe, djece, unuka, tako su dobivali ugovore za posao, upise u školu i na fakultete, studentske domove, stipendije, povlaštene mirovine, preskakali čekanje u redu , itd, ....

Nemaju čak ni najveći više što dati i bilo čime potkupljivati osim lažima. A u laži su kratke noge. Posla više nema da bi nekoga zaposlili, a ove što rade ne mogu više istjerati iako ne žele raditi... Čim dignu štrajk odmah im udovoljavaju i to je najjeftinije.

I tako bi mogao nabrajati što sve nije dobro, a da uopće ne spomenem svjetonazorska i važna nacionalna pitanja mlade države. Ali stati ću kod toga!

Ljudima je dosta i shvatili su kako tako više ne mogu i bio je potreban autentičan pokret koji će to jasno i jednostavno artikulirati oko opće prihvatljive osobe koju ljudi i cijene i vole i kojemu vjeruju što govori, koji nije potkupljiv i svjedoči svojim životom da je tome tako. Pogrešno je kako je isključivi "najdesniji desničar", pa je to i prednost i uvjetno mana.  Zašto uvjetno? Zato što su ovi ljudi ipak odgajani u "socijalizmu i bratstvu i jedinstvu"   i to nije lako razbiti koliko god glupo i lažno bilo.

Da nije Škoro, bio bi netko drugi, ali moralo se nešto dogoditi prije ili kasnije.

Hoće li se ispuhati zbog taština onih malih koji su stranku osnovali sa još 99 drugih (100 je dovoljno)?

Možda saznamo već sredinom mjeseca, ili nešto kasnije, ali svakako vremena puno nema.
Plenković vrlo dobro zna kako ne smije na unutarstranačke izbore, ne smije dati Škori vremena i mora zakazati parlamentarne što god je ranije moguće.

Ovaj puta imam i osjećaj i nadu da je čovjek koji je dobio gotovo pola milijuna glasova ipak dobio veliki politički autoritet i ako on želi, a to je jasno iskazao, onda realna prilika postoji.
Vrlo je važno i najvažnije što taj čovjek ima jasnu viziju i što i kako, što do sada nitko kao "treći" nije ponudio.

A oni koji smatraju kako su Škorini glasači proizvod nezadovoljnika HDZ-a jako griješe. Nezadovoljnika DA, ali doslovno svih i dobrim dijelom onih koji nikada do sada nisu glasovali, a taj bazen je najveći!

Ako naiđe na "velike taštine" za desetak dana kada ih sve okuplja, on je spreman ići sam, a oni će ostati bez "kolača" koji ih jedino i zanima - mjestom na nekoj listi ili sanjanom političkom foteljom...