Meni jedno podrazumijeva drugo i obratno... Ali tko su fašisti i komunjare više mi nije jasno. Čini mi se kako su oni na istoj strani, a svi mi drugi levitiramo i zbunjeni smo njihovom međusobnom borbom koja je sama sebi svrha bez stvarnog sadržaja...
Jesmo li još uvijek nacija zasnovana na krvnoj vezi ili smo krenuliti putem stvaranja suvremene političke nacije? Nismo! Još mi nismo shbvatili da sada imamo SVOJU DRŽAVU I MI ODREĐUJEMO TKO SU HRVATI!
Činjenica je da u većini nismo ni jedno ni drugo. I bojim se kako nismo još shvatili, zbog brojnih neraščišćenih odnosa u prošlosti, kako nema više ni fašista ni komunjara, i kako prevladavaju "antife" i "antikomunjare" u nedostatku suptilnijih razloga za podjele koje bi puno lakše pomirili i stvorili političku hrvatsku naciju.
Činjenica je da u većini nismo ni jedno ni drugo. I bojim se kako nismo još shvatili, zbog brojnih neraščišćenih odnosa u prošlosti, kako nema više ni fašista ni komunjara, i kako prevladavaju "antife" i "antikomunjare" u nedostatku suptilnijih razloga za podjele koje bi puno lakše pomirili i stvorili političku hrvatsku naciju.
U vrijemenu koje je pred nama, a sve brže dolazi, biti ćemo zbog svog opstanka prisiljeni u svoje okrilje primati različite narode, drugih vjera, običaja pa i rasa. Nećemo to spriječiti baš nikako čak ni u svojim obiteljima, možda ne još mi i naša djeca, ali za unuke više nisam siguran.. Na protiv, to se sve više čini kao jedini izlaz iz sve lošije demografske slike RH.
Sada nam dolaze Ukrainci, Rumunji, Srbi, Filipinci, Indijci, Kinezi, ...., kao radnici zato što su "čistokrvni Hrvati" počeli nadograđivati druge nacije. I ovi će mnogi ostati baš kao što je i nas većina došla i ostala. Ženiti će se i stvarati obitelji, svojom genetikom obogaćivati našu. Nismo spremni za to zato što smo u sukobu čak i između sebe samih i to možda ponajboljih, a pogotovo susjednih naroda najsličnijih nama...
Bez problema smo "pohrvatili" brojne Ukraince, Slovake, Austrijance, Nijemce, Italijane, Srbe, Albance, Bošnjake (koji se tek pronalaze)... Istina neke više, neke manje.
Bez problema smo "pohrvatili" brojne Ukraince, Slovake, Austrijance, Nijemce, Italijane, Srbe, Albance, Bošnjake (koji se tek pronalaze)... Istina neke više, neke manje.
Kontraproduktivno je "puhati u diple i svirati u gajde i tambure" ne osvrćući se na svijet oko sebe, koji poput super brzog levitijrajućeg vlaka juri iznad nas i prolazi nas u svemu.
Mi ostajemo zarobljeni u svojim malim plemenskim ratovima, u mitskim pričama i pobjedama, u bližoj i daljoj prošlosti, ne shvaćajući stvarne opasnosti. Bojim se da počinjemo u tome sve više sličiti na svog prvog istočnog susjeda.
Opasnost je stvarna, i prijeti izumiranju umjesto razvoju nacije u suvremenu političku naciju. Ako to ne shvaćamo, ubrzo će nam ostati samo mitovi o našim kneževima i kraljevima, za koje budući naraštaji neće ni znati niti za njih mariti..., kao što veća sada najmlađi ne znaju i ne razumiju ni prošlost unazad 30 dodina i čudom se čude o čemu mi stariji "blebećemo"!
Zato u jednoj obitelji sa 5-ero braće i sestara ili odrasle samosvjesne djece, svatko misli i radi drugačije, gdje su neki ostali u prošlosti, neki negdje između, a neke zanima samo sadašnjost i budućnost.
Sve mi se čini kako je to teško pomiriti, ali uz malo više pameti i tolerancije moglo bi se makar pokušati!
Nema komentara:
Objavi komentar