09 lipnja, 2020

Nije li demokraciju u Hrvata odavno ubio "politički virus" za kojega izgleda nema lijeka

Razvoj događanja od predsjedničkih izbora pa do današnjeg dana, 26 dana prije parlamentarnih školski je primjer potpuno iskrivljenog shvaćanja politike od strane političkih "elita" i  političkih Hrvata - građana glasača.

Ostati će zapamćene izjave Keruma i Čačića koje najbolje ocrtavaju čemu politika zapravo služi. "Oni će s pobjednicima, bez obzira tko to bio"! :)
Ovaj politički "pragmatizam" koji liči na manjinsku politiku očito se preslikava na cijelu političku scenu bijednika koji možda mogu tek negdje osvojiti poneki mandat (ako uopće).
Mogli bi ući u analizu svakoga od njih i uvijek bi dobili isti rezultat.   Cilj je uhljebiti sebe u Sabor ili uz to i na još neku funkciju.   "Politički lešinari" zauzimaju svoj prostor!
Tko se ne uklopi ostaje naivni nevini srnadać i janje za klanje.


Na "prljave kampanje" smo već navikli pa se malo tko čudi, a još manje ih vjeruje u spletke i laži koje se pletu oko "opasnih kandidata".   Ipak vjeruju oni koji žele vjerovati i njihove oči i uši jedva čekaju vidjeti i čuti bilo što loše o onima koji bi mogli ugroziti njihovu ugodnu poziciju.

Iako ni to nije novina, ipak nikada kao ovaj puta nije bio uključen cijeli obavještajno-represivni aparata koji očito jednako podijeljen iznutra s brojnim starim provjerenim kadrovima, poduzima javne i tajne aktivnosti kojih je rezultat svakodnevno nekoliko novih "otkrića" korupcije i kriminala. Pa za to nam ne trebaju obavještajne službe ni policija...  To svi znamo već 30 godina!  Igraju igrice s nama naizgled međusobno podvaljujući jedni drugima.   Ovaj puta očito su prvi u akciju krenuli kadrovi iz bivšeg političkog sustava i njihovi namještenici.

Do prije godinu dana podijeljeni puk između HDZ-a i SDP-a, sa tek ponekim bljeskom i najavom trećih ocija, počeo se na predsjedničkim izborima dijeliti po nekim novim kriterijima.

Da, činilo se da se konačno imamo pravo nadati jednom bitno drugačijem političkom djelovanju od onoga koje smo bespomoćno gledali, pa nismo u 50% slučajeva ni išli na izbore koristiti svoje demokratsko pravo.
Očekivala se "politička oluja" - demokratski iskorak ravan revoluciji u glavama prosječnog hrvatskog glasača.
Ljudi su izašli iz svojih "mišjih rupa", osjetila se volja, želja, hrabrost i iznad svega NADA!

Nakon 6 mjeseci političke karantene, 4 puta duže od Covid karantene, ostaje nejasno kako nitko baš nitko nije uspio artikulirati ozbiljan politički program koji bi imao jasno iskazane ciljeve i rokove u kojima će nešto izvršiti.

Opcija Domovinskog pokreta Miroslava Škore činila se kao "svjetlo na kraju tunela", pravac kojim trebamo ići.

I onda se dogodila opet toliko poznata "hrvatska šutnja".  Pitanje ostaje da li zbog totalnog političkog amaterizma, zbog novca ili zbog straha od preuzimanja vlasti u situaciji kada je svakome jasno da ovakvu krizu nismo još imali i da će svakome biti teško nositi se s njom.  Zli jezici kažu i zbog "nečiste savjesti" koja će biti razotkrivena i prokazana? ... Ako i nešto ima, ljudi su za bolju budućnost spremni oprostiti pa je taj dio ako ga ima bezrazložan strah i nepotrebno opravdavanje.

Preširoka politička platforma prepoznata u "programu" je zapravo svima znana analiza postojećeg stanja, bez jasno iskazanih CILJEVA i ROKOVA, prekasno objavljena i nedorađena u svakom pogledu.

Čitajući misao po misao te "analize" (zato što to program nije) učinilo mi se kao da ju je pisao jako ljut čovjek kojemu se sve pomiješalo ili možda ekipa sastavljena od najmanje  6 različitih stranaka koje jedva da mogu u ponečemu naći zajednički nazivnik.

Prvo obećanje pobjede na parlamentarnim izborima, analize koje pokazuju o izglednih 54 mandata s velikim potencijalom rasta. Da to sam ja izračunao zbrajajući glasove doslovno "u svakoj kutiji" diljem RH. Da, nisu predsjednički i parlamentarni izbori u razvijenim demokracijama isti. Ali po čemu se razlikuju kod nas?

Onda počinju pregovori sa strankama, strančicama i pojedincima... U redu su pregovori ali na nivou nekoliko dana, sa svakim opo nekoliko sati.

Poslije pregovora dolazi se do osnivanja stranke. Osnivači, Predsjedništvo i Domovinski odbor birani po tko zna kojem ključu i kriteriju.  "Preko veze" mogao je doći budimo iskreni bilo tko!
Pa se tako i dogodilo da nekima tamo i nije bilo mjesto. Osobno zbog toga nisam ni išao.

Počinje "korona cirkus" i zamire baš sve!

E, sada kada su uglavnom prepisani Statut i čudnovati Program uz sve druge potrebne uvjete predani, čekalo se i službenu registraciju.
Za to vrijeme nigdje ni Statuta ni Programa osim poziva na učlanjenje kada se objavi da je stranka konačno registrirana. I pojavi se registracija, i stidljivo čak skriveno Statut i Program gotovo dva mjeseca kasnije od nadnevka kada je izrađen, po priznanju stručnog tima - prije korone, pa će se još dorađivati s obzirom na nove okolnosti.  Dorade još nema!

I čitam ja to jednom, pa drugi puta, ...   i čudom se čudim koliko proturječnosti i nedoslijednosti.   U što sam ja to "upao" i brojne prekrasne ljude nagovorio kako se trebaju priključiti konačno "narodnoj" opciji?

A što drugo nego osim zatomljene ali tada već jako ozbiljne ljutnje nego očekivati hitne dorade i slaganje stožera i organizacije za predizborne aktivnosti.   Novi su u politici pa se ne snalaze. Tko to ne bi razumio i ne bi oprostio.   Htio sam sudjelovati i na svaki način pomoći, nekoga nazvati ili da netko nazove mene.   Karantena 6 mjeseci, pa ni glasa tambure a kamo li političkog djeovanja.
Dva najozbiljnija politička takmaca napravili stožere tjedan dva nakon predsjedničkih izbora.

I dok ja čitam, dok lobiram po gradu i županiji, vrtim u glavi moguće kandidate za parlamentarnu listu i slažem strategiju za vrlo bliske lokalne izbore koji mi se čine i puno važniji i sve bliži,   "negdje tamo u paralelnom svemiru"   se opet "pregovara". O čemu, pitam se? Valjda o usklađenju i doradi "Programa" s kojim će se na izbore.   Naivac!   Pregovori su o listama... Ha, ha...  Već viđeno!

I onda sve iza leđa "naroda" u čije se ime "morala osnovati stranka",  odjednom stranka i liste zasnovane na već viđenim kriterijima postaju važnije od naroda i narodnih želja.

Frustracija svakim danom sve veća i veća.   I onda "prekipi" i najvažnije stvari se stave na stol onome koji odlučuje, oči u oči, kristalno jasno i s namjerom da se nešto poduzme dok nije kasno.

Slijede prvo "izgovori" i "objektivne otegotne okolnosti", pa onda obećanja koja se ispunjavaju djelomično i simbolično a "pregovori i dogovori" se nastavljaju iza leđa.

Umjesto najmanje 60 manadata koji su bili "zagarantirani"  slijedi nam opet neka trgovačka koalicija (pitanje u kojem krugu), velika ili mala, Vlada bez legimiteta ili čak manjinska gdje će mesije i žetončići igrati sporednu ulogu. Tek neki od njih će progurati sebe ili izboriti neki povoljan zakon za svoj Grad, Županiju, ili općinu.
A gdje je tu Slavonski Brod 7. grad po veličinu u RH, gdje je tu ŽBP, pitam ja?   Odgovor: ženska kvota!?  Pa eto mogli bi ju imati i od države napraviti jedan veliki OPG!
A mogli bi ipak dobiti i Brođanina na listi samo tko zna gdje? Navodno u VII.? 

To mora neminovno završiti u "pretrčavanjima" i ucjenjivanjima,   interesnim pritiscima "zakletih domoljuba" koji žele "novu bolju Hrvatsku"!    Očito opet za sebe.   Sve je već viđeno, pa eto i razloga što ću biti samo promatrač i birač, koji će zaokružiti ili sve prekrižiti ovisno o tome kuda bude plovio ovaj već dobro "nahereni brod"!

Hrvati će opet dobiti "slučajnog Premijera", baš kao što su dobili i "slučajnog Predsjednika".   I nitko neće biti kriv. Zašto bi bio?
Demokracija je zar ne? Nije "jednoumlje"!...





I

Nema komentara: