Hrvatski obrazovni sustav : "Djed šumom, baba drumom!"

Naslov na jednom od naših portala: "Mnogi u Hrvatskoj nemaju pojma čemu služi obrazovanje" je bit problema ne samo hrvatskog obrazovnog sustava , već hrvatskog društva uopće. I nije potrebna posebno velika rasprava o tome kakav treba biti obrazovni sustav. Stvari su vrlo jednostavne ! Akademske rasprave i nadmudrivanje raznih političkih i "kvaziznanstvenih" lobija u stvari se svode samo na jedno: Kako zadržati svoje pozicije ili steći neke političke poene u lokalnoj sredini ili državnoj politici. Problem je što nitko ne pita kakav je konačan "proizvod" školskog susttava ! A treba pitati one koji stvaraju nove vrijednosti u društvu. To su mali i srednji poduzetnici koji stvaraju 90% nacionalnog dohotka , a muku muče kako doći do kvalitetnih kadrova.

Djeca koja završe srednju školu, a posebno gimnazijalci, pojma nemaju niti o životu niti radu. Ako su prošli sa 4 ili 5 idu obavezno studirati i nastaviti štrebanje. Završavaju fakultete i dolaze na burzu rada spremni za kviz znanja, a za bilo kakvo uključenje u rad trebaju im silne godine. Tako magistri uče od "iskusnih" menadžera šofera, priučenih knjigovođa, "majstora s iskustvom" , itd ... I umjesto da ti mladi ljudi svojom kreativnošću i modernim praktičnim znanjima budu novi poticaj za tvrtku u koju dolaze, uklapaju se u hrpu nekompetetntnih neznalica, šefova koji su jedva prošli tri razreda srednje škole, koji su ukotvljeni i ogrezli u korupciji, a kojima ovi nadobudni mladci bez praktičnih znanja bivaju samo mete za podsmjeh i ponižavanje. A činjenica je da pojma nemaju ! Ako mr. ekonomije ne zna razlikovatu ulazni od izlaznog računa, a kamo li isti proknjižiti uzalud mu sva znanja o makroekonomiji modernih "liberalnih kapitalističkih sustava. ! 

Razumijem da se takva vojska "poslušnika" stvarala u bivšim totalitarnim jednopartijskim sustavima. Tada su bili potrebni "odlikaši koji kimaju glavama", koji su sposobni vrlo brzo i precizno reproducirati svaku riječ "velikog partijskog vođe".   Ali da li još uvijek radimo isto ?  Čini se da radimoi namjerno to radimo. Stvaramo si "vojske glasača" , ministre odlikaše kojinisu us tanju napisati niti kvalitetnu provedbenu uredbu a da o zakonima i ne pričamo. Primjera je bezbroj koliko se ovakvih gluposti nakupilo u posljednje vrijeme !

Razna "veleučilišta" koja niču po političkim željama lokalnih moćnika prava su sprdnja za obrazovni sustav. Zašto se troši novac poreznih obveznika za zanimanja koja nikome ne trebaju i koja ne daju apsolutno nikakve stvarne kompetencije za rad. Definitivno treba osnažiti sveučilišta i obrazovne sustave , posebno zadnje godina studija okrenuti praktičnim znanjima i vježbama u realnom životu. Svaki student mora godinu dana raditi na projektima u privredi, tvrtkama treba sufinancirati zapošljavanje i profiliranje mentora za praktično školovanje za zvanja koja su im potrebna. Tako bi se rasteretili fakulteti a dio obrazovnog sustava sa jasno izrađenim programima preselio u stvaran reaalni sektor. Ne ostaju svi studenti nakon studija raditi na fakultetima ili drugim znanstvenim ustanovama. Oni su prije svega nužni privredi , pa ona mora primarno i odlučivati kakvi joj ljudski resursi trebaju. U malim tvrtkama teško je odvojiti od desetak ljudi jednoga koji bi se samo bavio mentorstvom, ali ako bi država to sufinancirala , uspjeh bi bio 100% siguran. Ja kao vlasnik i menađer točno znam i lako bi sa fakultetom dogovorio program školovanja za kadrove koji mi trebaju. Vrlo je jednostavno propisatiznanja i kompetencije za posao koji treba obavljati. OPćenita znanja daju širinu obrazovanja, mogućnost snalaženja u nepoznatim i novim situacijama, ali za takve eksperimente i istraživanja mi više nemamo vremena. Ovih 1600 Kn što država sada daje "stažistima" je dobro za njih , ali je pitanje tko poduzetniku nakon što mentor od neiskusnog mladca za godinu dana napravi stručnjaka, garantira da će ovaj kod njega i ostati. Pa bilo bi pošteno da za godinu dana rada i truda oko stvaranja čovjeka za konkretan rad može sa sigurnošću računati da ima pravo prvoizbora tog kandidata za makar još jednu godinu, naravno uz redovito zapošljavanje i propisanu pripravničku plaću. Ovako, kao on me ništa ne košta ( osim sredstava rada, zaštite na radu, opremljenog radnog mjesta, vremena i truda mentora, pisanja planova rada , mjesečnih izvješća , itd ... ), a nakon godinu dana može reći : "Baš vam hvala šefe , ali ode ja u Njemačku ili drugu zemlju EU !  Znate vi mi ne možete još uvijek pružiti takvu vertikalu za napredovanje , plaću i druge benificije ... " E da , tako je to kada je znanstvena zajednica miljama udaljena od realnog sektora zbog kojega bi trebala primarno postojati i koji ju financira da mu proizvodi kvalitetne kadrove. Tako kao i u mnogo čemu drugom po onoj narodnoj "Djed šumom, baba drumom ! "

Sva dosadašnja ministarstva još su  još dalje od gospodarstva i brinu više o kolektivnim ugovorima i smanjenju prava učiteljima i profesorima, a najmanje o školovanju kadrova za realni sektor koji vapi za mladim gotovim kompetentnim ljudima sposobnim za rad. Diplome kao diplome možete tiskati koliko hoćete i "mačku objesiti o rep". Osiromašeno gospodarsvtvo ne može zamijeniti skup obrazovni sustav koji nikako ne može shvatiti da i oni moraju dati na tržište rada "gotovi kvalitetni proizvod" prema zahtjevima tržišta.   Današnje potrebe , a posebno u hrvatskom društvu su se promijenile. Današnji ekonomist ili inžinjer koji se u pravili može zaposlitim uglavnom u maloj tvrtki od 5 do 100 zaposlenih mora imati izgrađene kompetencije za konkretno savladavanje problema iz područja planiranja i upravljanja, vođenje projekata, odnosa s kupcima i dobavljačima, moraju rutinski rukovati najmodernijim alatima i tehnologijama, moraju biti 100% informatički pismeni, biti u stanju donositi brze zaključke i odluke, poznavati računovodstvo i financije, ...

Može li takav kadara proizvesti današnji školski sustav ? Odgovorno tvrdim da ne može !   A zašto ? Pa zato što su u njega negativnom selekcijom onih koji se nisu mogli zaposliti u realnom sektoru regrutirali oni koji su dodatno položili neki pedagoški predmet i sada postali "veliki profesori".    Kada učitelj i profesor postane prestižno i dobro plaćeno zanimanje , tada će se u njega regrutirati i najkvalitetniji kadrovi koji će svojim novim idejama, znanstvenim , ali i praktičnim pristupom , moći stvarati nove jednako sposobne i sve kompetentnije generacije mladih stručnjaka spremnih za rad. 
Sve ovo neće ići bez ozbiljnog uključivanja realnog sektora u temelje obrazovnog sustava i propitivanje stvarnih potreba.

Put kojim ide ova Vlada, a to je kresanje postojećih prava učiteljima nije sigurno poticajno i samo povećava negativnu selekciju onih koji trebaju biti "proizvođači" znanja i radnih resursa gospodarsvtvu koje je osuđeno na skupo samoškolovanje vlastitih kadrova.

Pismo Školskom odboru Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić"

Štovana ,
Zahvaljujem se na Pozivu za 20. sjednicu Školskog odbora OŠ”Ivan Goran Kovačić”
Slav. Brod koja će se održati 29. kolovoza 2012. godine (srijeda) u 18,30 sati.

Suglasan sam s dnevnim redom sjednice.
Nemam primjedbi na Zapisnik s 19. sjednice ŠO "IGK".

Budući imam manjih zdravstvenih problema ( upala leđnog živca uz desnu lopaticu)
povremeno imam vrlo jake i iznenadne bolove i potpuno ukočenu desnu ruku,
nisam siguran da li ću moći prisustvovati sjednici. Nadam se skorom poboljšanju u
narednih tjedan dana, pa ću pokušati doći ako bolovi do tada budu podnošljivi.

Kako je to vrlo vjerovatno posljednja sjednica ŠO "IGK" na kojoj trebam prisustvovati
budući mi članstvo prestaje po Statutu, vrlo rado bi došao i pozdravio se sa svima
i zahvalio na puno lijepih trenutaka koje sam proživio u OŠ "IGK", na sjednicama
Vijeća roditelja i Školskog odbora. Tomislav je uspio završiti osmi razred pa više
nemam djece koja su učenici naše škole, a temeljem Statuta morate izabrati novog
člana, a mene razriješiti.

Za svaki slučaj ako ne budem mogao doći želim se zahvaliti makar ovako pismenim
putem i istovremeno iznijeti svoja iskustva i mišljenje o obrazovnom sustavu kojega
sam jednim dijelom eto sticajem okolnosti bio i ja neko vrijeme.

Matija je završio je treći a Zrinka drugi razred matematičke gimnazije. Tomislav se
upravo upisao u srednju ekonomsku nakon završenog 8. razreda. Sada se službeno
rastajem od škole, ali ću vas uvijek rado posjetiti i odazvati svakom vašem pozivu.
Punih 11 godina prisutan sam u školi "IGK" i to od samih početaka, od Matijinog
prvog razreda, kroz Vijeće roditelja, kao predstavnik roditelja za HNOS i u
posljednjih nekoliko godina kao član Školskog odbora. Često sam navraćao i kod
Vašeg ravnatelja na jutarnji čaj i sretao na ulici učitelje i nastavnike i naravno uvijek
smo pričali o školi i djeci.

Prije svega želim se zahvaliti svim učiteljima i nastavnicima OŠ "IGK" što su
sudjelovali u odgoju moje djece i prenijeli im nesebično dio svog znanja. Nekada
je to bilo uspješnije a nekada manje uspješno. Ovisilo je to o mojoj djeci, mojoj
supruzi i meni kao roditeljima, ali i o vama kao učiteljima i pedagozima. Ne možemo
zanemariti ni utjecaj medija i općenito sredine u kojoj živimo. Svi smo griješili i griješiti
ćemio i u buduće.
Nije primjereno od roditelja ocjenjivati učitelje, ali eto ja ne mogu odoljeti , pa bi neki
od mene dobili "čistu peticu", ali neki bi sigurno završili "na popravnom". :)
Nadam se da se nećete naljutiti na ovu moju malu šalu, ali ona je kao uvijek
dobronamjerna i s jasnim ciljem.

To je prije svega što sam se u svakoj prilici zalagao isključivo za interese djece, ali i
interese učitelja i nastavnika i škole i u tome uvijek bio principijelan. Djeci sam uvijek
davao prednost i podržavao ih i kada su činili manje mladenačke greške i propuste,
nikada ne tražeći bilo kakve privilegije za svoju, već jednak tretman i brigu za svu
djecu. Ja najviše volim svoju djecu, ali volim svu djecu svijeta, a posebno djecu
OŠ "IGK". Djeca ne mogu biti "zločesta", mogu biti samo "nestašni" ili mogu "zalutati
stramputicom" zato što su ih svi ostavili ili im ne znaju ili nemaju vremena, volje i

znanja pokazati pravi put. Moguće je popraviti i odrasle, ali djeca su svakako puno
veći izazov !

Nekada sam bio u tome uspješan a nekada ne pa tako i kod kuće sa svojom djecom,
kao i u svakom poslu, ali su moje namjere uvijek bile iskrene, a vrlo često sam iako
svjestan da su neke moje ideje i razmišljanja u praksi neprovediva, ostajao ustrajan
u stavovima pa makar i usamljen, kako bi prije svega utjecao na vas učitelje i
nastavnike. Nadam se da su moja razmišljanja i diskusije, nekada možda i preduge
i nekima zamorne, ipak ostavila nekakvog pozitivnog traga i da će me se većina
sjećati po mojoj želji da za djecu učinimo više i bolje. Zakoni, pravilnici, statuti i
odluke su potrebni ali sigurno u interesu djece možemo i moramo učiniti više, unatoč
pravilima koja se zbog djece ponekad trebaju i moraju kršiti ako zbog konačnog cilja,
u nekim trenucima učinimo djeci malo više na volju ili u njihovu korist. Barem neki od
njih će to zapamtiti kao dobru pouku i smijer u životu koji trebaju slijediti.

OŠ "IGK" svakako je jedna od tri najbolje škole u našem gradu i u mnogim stvarima
najuspješnija i najnaprednija. Iako nas neki polagano sustižu i čak prestižu, nemamo
razloga biti previše kritični prema sebi. Na tome vam svima od srca iskreno čestitam.
Vjerujem da ću dugo pamtiti neke učitelje i nastavnike i uvijek s njima kada se
sretnemo popričati i razmijeniti neka nova znanja i iskustva.

Ipak, na kraju vam moram reći ono što svi znate i što sam mnogo puta jasno
rekao: "Naš obrazovni sustav po mojoj ocjeni zaslužuje vrlo labavu dvojku" ili ga
treba poslati na malo stroži "popravni ispit" ! Vjerujem da se nećete naljutiti na ovu
moju ocjenu, zato što ste za takav rezultat najmanje vi krivi. Krivi su oni koji ne vide
i ne osjećaju važnost obrazovanja i što su na žalost protivnici i vama i roditeljima, a
ponajviše djeci koja su jedina budućnost i jedino vrijedno što ostaje poslije svih nas.

Naše škole od osnovne do fakulteta sve manje su odgojne, a vrlo je upitno i koliko su
obrazovne ustanove. Programi su prenatrpani činjenicama koje su danas dostupne
na svakom koraku i do kojih se dolazi brže i efikasnije nego na školskoj ploči s
kredom, foliji , "pametnoj ploči" ili projektoru. U djeci se sustavno ubija kreativnost,
školuje ih se za viši stupanj obrazovanja, "za kviz" a ne stvaran život i rad. Naučeni
su da im netko drugi rješava probleme, a život će od njih tražiti da ih rješavaju sami!
Da li je tako uvijek bilo, a ako nije, zašto je sada drugačije ?
Da, bilo je tako, ali iz sasvim razumljivih razloga. Djecu u totalitarnim društvima,
kakvih po svijetu ima još jako puno, ne uče da misle nego da slušaju. Tako se
stvara "vojska podobnih i poslušnih" ! Jasno mi je da tako uče djecu u Sjevernoj
Koreji.
Ali neshvatljivo je da mi u današnjem vremenu, u društvu koje
nazivamo "demokracijom", u svojoj konačno slobodnoj i samostalnoj domovini učimo
djecu na način kako ih se učilo prije 60 ili 70 godina. Zapitajmo se radi li to netko
ponovo namjerno ili je jednostavno glup i nesposoban ? Mislim naravno na one koji
sustav vode.
To što smo u razrede unijeli računala ili projektore, uveli multimedijalne prezentacije
ili "pametne ploče", nije doprinijelo razvoju obrazovnog sustava. Mislim da ga je čak
i unazadilo. Zašto ? Djeca dolaze do informacija u trenutku, preko svojih pametnih
mobitela, tableta, kindleova, prijenosnih ili kućnih računala ...
Na jedan kindle vrijednosti 1000 Kn može stati cijela biblioteka, i apsolutno svi
udžbenici za osnovnu i srednju školu od svih mogućih izdavača i autora uz obilje

drugih knjiga , zbirki zadataka, lektira, pjesama, slika ..... Trebaju li roditelji plaćati
skupe knjige i prvašići tegliti ogromne torbetine ? Za divno čudo nekada i tehnologija
može biti vrlo korisna i ne služi samo za igrice , surfanje i brbljanje ! :)
Tko je samo prije nekoliko godina mogao zamisliti cijelu školsku biblioteku i školske
knjige i zbirke na dlanu ?

Htjeli mi to priznati ili ne , djeca u mnogo stvari za koje smo se mi školovali cijeli
život, znaju puno više. I što se dešava ? Počinju na školu i nastavnike gledati s
podsmjehom i podcjenjivački. Ja često čujem : "Daj tata, ti nemaš pojma !". Ali ja
nemam problema s time , nego ih pitam da mi objasne i da me poduče. Još uvijek
volim učiti i stvarati nove vrijednosti, pa puno toga mogu naučitiu i ja njih. Mi smo
obitelj koja se voli međusobno „nadmudrivati“, ali zapravo učimo svi.
U školi se na žalost dešava da zbog toga što djeca "znaju ponekad više" a
dobiju jedinicu što su u svojoj "zanesenosti" zaboravili napisati zadaću, pa se
stvaraju nepremostivi sukobi. Jedinica nije odgojna mjera. Odgoj je prije svega
razumjevanje, pokazivanje puta i pomoć, a tek u nuždi nova još teža zadaća.
Odgovor na „nepravednu jedinicu“ je otpor i to upravo onih najnaprednijih i
najkreativnijih, onih koji su u svom svijetu zanesenjka, koji na kraju gube svaki interes
za takvu školu i takvo obrazovanje. Postaju lijenčine i neradnici , ne prate nastavu,
ne pišu zadaće, .... Jasno je kuda sve to vodi ! Vodi u društvo kakvo imamo sada,
društvo neobrazovanih i nekompetentnih osoba na svim razinama. Uspijevaju samo
oni koji su se spremni prilagoditi, pognuti glavu i postati dio vojske "poslušnika" ili
vješto njima manipulirati za svoju materijalnu ili neku drugu korist. Upravo od njih
se kasnije generiraju budući političari, članovi nadzornih odbora, direktori javnih
poduzeća, državni činovnici i ministri, gradonačelnici, "kancelari" i predsjednici.
Svaka čast iznimkama, ali rezultati potvrđuju pravilo. Zato smo tu gdje jesmo !

A oni koji "bogom danu" inteligenciju i kreativnost moraju sputavati, vječno moraju
ostati na marginama društva, koje sve dublje i dublje tone u neznanje, nerad,
nemoral i korupciju. Samo neki od njih će na kraju postati novi Einsteini. I samo oni
su ti koji mijenjaju svijet ! Mi ostali smo samo mali sitni mravi.

Ja izlaz iz situacije u kojoj se svi nalazimo ne vidim nigdje drugdje nego u temeljitoj
promjeni obrazovnog sustava, u vrednovanju ljudi koji svojim znanjem i zalaganjem,
svojim prečasnim i prevažnim zvanjem učitelja ponovo preko naše djece imaju
zadaću stvoriti bolji svijet za sve nas. Vi ste izabrali taj poseban poziv i to je vaša
misija. Samo trebaju to prepoznati oni kroje naše živote po svojoj mjeri, a ne po
zakonima prirode i vrijednostima čovjeka koje je dostigao kao posebno biće.
Naši ministri bi trebali znati da je naš najvrijedniji "trezor" u našoj i djeci i mladosti a
ne državnom proračunu, a najveća investicija investicija u moderan i efikasan
obrazovni sustav. Nikakve nove elektrane i megainvesticije nas neće spasiti iz
ponora u koji sve brže i brže padamo.

Vaši sindikati se opravdano bore za više plaće i makar očuvanje nekih materijalnih
prava učitelja , nastavnika i profesora. Ali, bojim se da je to samo jedan i to najmanje
važan dio. Naravno da su materijalna prava dio digniteta, ali puno veći ugled
imaju plemeniti, dobri ljudi koji se puni znanja i primjerom zalaganja i rada bore za
bolje sutra svih nas. U tome nam današnji političari ne mogu i neće pomoći. Oni
jednostavno "ne vide prst pred nosom" i gledaju kako uzeti a ne kako stvarati nove
vrijednosti.

Zadaća škole je stvarati mlade, kreativne, samosvjesne, hrabre osobe pune znanja
i ideja. Ljude koji će biti poduzetni i koji će stvarati novi svijet na temeljnim ljudskim
vrijednostima, zbog kojih se čovjek i izdigao iznad drugih živih bića.

Sve dok je učenik i njegovo znanje "aritmetička sredina" kao ocjena nabubanih ,
velikim dijelom potpuno nepotrebnih, i na drugi način lako dostupnih činjenica
koje "hlape preko noći" a u njihove glave "usađen lijevak" u koji sipamo svakakvo
smeće , za nas kao ljudska bića nema nikakve šanse. Naravno da sve više tog
smeća dolazi ne iz škole nego sa drugih medija, prije svega Interneta. Ali škola se
mora protiv toga boriti i prilagoditi novom načinu života, te pripremiti djecu da će cijeli
život morati učiti , učiti i samo učiti ... Koristimo tehnologiju, ali kao koristan alat , a ne
kao svrhu samoj sebi i pomodarstvo , glumeći da smo napredni.
To kao da nitko
ne razumije i uporno dijeli "u osnovi bezvrijedne svjedodžbe i diplome". Najmanje je
važan "e-imenik" i "e-svjedodžba" !
Znanje je znanje bez obzira na sredstvo s kojim se postiže, a pravo je je znanje
kako naučiti koristiti se njime i stvarati preduvjete za nova otkrića i nova
znanja.

Zaista ne pametujem i ne lupetam o tome, već imam ogromno iskustvo s ljudima,
znanjem i njihovim sposobnostima stečenim obrazovanjem !

Navodim vam svoj najsvježiji primjer :
Prije nekoliko mjeseci zaposlio sam magistra ekonomije s prosjekom ocjena studija
4,96. Čovjek nakon pet mjeseci rada još uvijek "tapka u mrklom mraku neznanja i
nekompetentnosti" i nije sposoban za bilo kakav realan posao koji mu mogu dati.
Učim ga doslovno znanja koja su u kategoriji "učenja pisanja slova" i "osnovnih
računskih operacija". Kada bi on bio izuzetak, a ne na žalost pravilo, onda bi ja sebe
smatrao prezahtjevnim i prestrogim. Nije tako !

Imam drugi primjer :
Od dečka koji je došao kod mene sa nepunih 20 godina, koji je imao u srednjoj
trogodišnjoj školi popravni iz matematike, za 15 mjeseci napravili smo vrhunskog
stručnjaka i izvanredno sposobnog i kompetentnog, koji je ovladao najnovijom
informatičkom tehnologijom, ekonomskim i poslovnim znanjima. Od nesigurnog i
isfrustriranog balavca napravili smo čovjeka koji danas uživa ugled i poštovanje
unatoč dugoj kosi, repiću i gitari. Danas je on sa 22 godine moj najveći oslonac
u maloj uspješnoj i uglednoj tvrtki. Nije bilo lako ! Na protiv, bilo je i vike i galame
i "prodika" i hrpa zadataka, "guranja uz brdo i kočenja niz brdo". Ali ne treba žaliti
truda. On je sada meni i mojoj tvrtki na ponos i ponos svojoj majci i baki. Dečko sada
zarađuje za trojicu i munjevito napreduje. I gdje god završio svoju poslovnu karijeru
sigurno će sa sobom odnijeti ogromno znanje i iskustvo. I najvažnije od svega: On
je sada čovjek koji stvara i čija je budućnost osigurana.

Ovaj drugi "odlikaš" je na žalost čovjek koji nema nikakve druge šanse u životu
osim "replicirati ili krasti" tuđa znanja, lupetati demagoške floskule, ukratko - baviti se
politikom na način kako se bave današnji političari.

Zašto vam sve ovo pišem ?

Jednostavno zato da prepoznate ovu dvojicu "iz moje priče" u svojim đacima i da ih
pokušate bolje razumjeti, više voljeti i više vjerovati u njih. Da od njih pravite ljude a
ne robote i i priglupa poslušna računala.
Ja vrlo dobro znam koliko je to teško i koliko premalo vremena i energije posvećujem
svojoj djeci, boreći se u ovom suludom svijetu da im osiguram ako ništa drugo makar
neke materijalne i duhovne preduvjete i odgoj. Imam ih troje i svi su potpuno različiti,
a roditelji su isti i svi živimo u istoj obitelji. Išli su i u istu osnovnu školu, a dvoje od
njih i sada ide u istu srednju i isti smijer. Ipak ako bi ih ja kao svoju djecu "vrednovao
kao aritmetičku sredinu njihovih ocjena" , to bi bila za njih propast.

Kada si zamislim da moram voditi 30 đaka u razredu , tek tada treba shvatiti koliko
je to teško i odgovorno. Mogu shvatiti i sve vaše frustracije i probleme i iskreno se
zahvaliti za sve ovo što uspijevate učiniti u okolnostima i društvu u kojem živimo.

Nadajmo se samo da će nas, ako ne pamet onda nužda, natjerati da ponovo
počnemo razmišljati bistrih glava i cijeniti rad i znanje, voljeti se i međusobno
poštovati i pomagati, činiti sve ono što nas je nekada krasilo kao ljude.

Statistike govore da su naši đaci najnesretniji u Europi ! To je zaista porazno za sve
nas ...

Zato vam zbog njih i svih nas želim puno uspjeha, puno dobre i pametne djece, a
najviše od svega SRETNE DJECE koja dolaze u školu radosna, a iz nje izlaze još
sretnija, sa više znanja, plemenitija, kulturnija, snažnija i samosvjesnija !

Otvorite im oči i uši i naučite da uče sami zato što je to za njih izazov i
traganje , a onda ne moramo brinuti za njihove ocjene bile one petice ili poklonjene
dvojke na popravnom. Svako dijete ima svoj izazov i svoje snove. Naša je
dužnost na vrijeme ih prepoznati i olakšati im put do ostvarenja tih snova.

Oni će sve drugo znati napraviti puno bolje od nas ...
Ja u to iskreno vjerujem !

I zato kada sam ponekad zabrinut za ocjene svoje djece, znam ipak da sam ih
naučio da budu dobri i pošteni ljudi. To mogu samo svojim primjerom, radeći i
učeći svaki dan i tako će biti dok ne shvate "što je tata htio reći" !
Želim da budu sretni i pokušavam im nadomjestiti nedostatke društva u kojem
odrastaju !

Sve vas od srca i sa velikim štovanjem pozdravljam !

UČENIK - BUDUĆI PODUZETNIK

U sklopu IPA progrаma-projekta Europske unije Poduzetničko učenje pristup ključnim kompetencijama, ISCED NIVO 2, koju promovira i vodi South East European Centre for Entrepreneurial Learning (SEECEL) http://www.seecel.hr/default.aspx?id=8, čiji je OŠ "IGK" iz Slavonskog Broida partner i suradnik organizirala je

OKRUGLI STOL

 „Škola kao jedinica promjene ka postizanju poduzetničkog društva“

Na okruglom stolu sudjelovali su :

1. Zlatko Bagarić - OŠ IGK, najava, predstavljanje projekta „Poduzetničko učenje pristup ključnim kompetencijama“, moderator skupa.

2. Mirko Čavar - senior manager, POSLOVNA ŠKOLA TVRĐAVA, Slavonski Brod - predavanje uz slajdove:  VODIČ za rad TMP (Tvrtke mladih poduzetnika) s osvrtom na mogućnosti poduzetničke edukacije učenika osnovnih škola.

3. Zdravko Marić - poduzetnik, Studio Heron d.o.o., Slavonski Brod. Pogled na temu iz perspektive lokalnih poduzetnika (stanje - potrebe - mogućnosti).

4. Malcolm Leonard Stevens - poduzetnik iz Engleske, pogled na poduzetništvo i RH.

5. Vjeran Milković, RAZVOJNA AGENCIJA GRADA SLAVONSKOG BRODA, Pozitivna priča o Slavonskom Brodu i poduzetništvu - promotivni film.

 Ostali pozvani sudionici (ravnatelji, voditelji ili predstavnici):

Srednje škole Slavonski Brod

Osnovne škole Slavonski Brod

Strojarski fakultet Slavonski Brod

Veleučilište Slavonski Brod

Učiteljski fakultet u Osijeku,  Dislocirani studij Slavonski Brod

Hrvatski zavod za zapošljavanje

Razvojna agencija Brodsko-posavske županije

Europski dom Slavonski Brod

Županijska komora

Obrtnička komora Brodsko-posavske županije

Poduzetnički inkubator Brodin d.o.o.

Udruga za promicanje ženskog poduzetništva Budi poduzetna

Poduzetnički inkubator Brodin d.o.o.

Braniteljska zadruga "Sjeme-Panj-Umjetnost-Život" Slavonski Brod

Europski dom Slavonski Brod

Novine, lokalni TV i radio.

Budući sam i ja bio sudionik ukratko dajem sažetak svoga izlaganja :

1. PODUZETNIK JE:

• Osoba koja svoje ideje i maštarije pokreće u nove poslove te samostalno organizira i usmjerava tijek poslovanja.
• Osoba koja stvara nove poslovne mogućnosti usprkos riziku i neizvjesnosti, u svrhu stjecanja profita i rasta.
• Osoba koja preuzima dobro odmjereni rizik i ulaže u resurse da bi se ostvarilo nešto novo ili povećala vrijednost postojećeg.
• ... Brojne druge definicije i opisi ...
  2. Kakvi su ljudi poduzetnici i možemo li ih u djeci prepoznati ?
  
  • Poduzetnicima je u pravilu puno važniji uspjeh nego sam novac i najčešće ga uopće ne stignu i ne žele trošiti. Zato im se zna prigovarati da su škrti. Novac im je ipak samo potvrda njihovog uspjeha i nova poslovna prilika.
  • Poduzetnici su veći sanjari od drugih ljudi. Imaju nemiran duh.
  • Iako rade više od većine ponekad ni sami ne znaju rade li ili se igraju.
  • U pravilu su vrlo hrabri i odlučni i na opasnost gledaju drukčije .
  • Poduzetnici su društveni, rječiti su i dobri govornici. Ponekad su usamljeni.
  • Poduzetnici su vrlo ponosni pa morate paziti da ih ne uvrijedite.
  • Žele pobjeđivati apsolutno u svemu. ”Drugo mjesto je za njih neuspjeh”, pa makar to bio i sport.
  • Pokazuju manje tolerancije za politiku, tračeve i isprazne razgovore.
  • U kriznim situacijama ne paničare već organizirano i brzo analiziraju sve mogućnosti, donose brze i jednostavne ODLUKE i spremni su ih braniti pod svaku cijenu. ( I dječije male laži u sebi kriju .... Tko zna što ? )
  • Odmah provode donesene odluke do najsitnijih detalja uključujući na najoptimalniji način sve raspoložive materijalne , financijske i ljudske resurse.
  
  Siguran sam da baš u vašem razredu ima puno takvih ! Oni će zarađivati naše mirovine, zato ih volite i poštujte.
  
  3. RADNI DAN JEDNOG PODUZETNIKA : 
• 
  
  • „Poduzetnici sanjaju samo posao !” Vjerovali ili ne, ali to je tužna ili radosna istina !
  • Ustajanje oko 6 sati.
  • Čitanje i analiza prispjelih e-mail poruka i odgovaranje na njih i definiranje zadataka sebi i suradnicima uz ispijanje jake jutarnje doze crnog čaja s mlijekom ...
  • Spajanje preko Interneta na poslovni server tvrtke, skidanje i knjiženje izvoda banke, rješavanje zaostalih poslova od jučer.
  • Uočavanje problema i planiranje zadataka.
  • Odlazak na posao i dolazak u 6:50 minuta i početak rada
  • Kratki sastanci sa suradnicima od 8 do 8:30, analiza konkretnih problema, davanje uputa za rješavanje
  • Izrada projektne dokumentacije
  • Brojni upiti korisnika, analiza, ... odlučivanje, upute
  • Više dnevnih kraćih sastanaka uz stručne analize , odluke i davanje uputa !
  • Analiza zakonskih promjena i posljedica na tvrtku, korisnike i poslovna rješenja
  • Odlazak kod korisnika na sastanke. Politički, poslovni i razni drugi pritisci.
  • Odlazak u Poreznu upravu i Zavod za zapošljavanje zbog rješavanja administrativnih problema. Obračun plaća s podešavanjem novih parametara. Ispis lista i obrazaca i predavanje nadležnim tijelima. Popunjavanje Internet predložaka za plaćanje i plaćanje dospjelih obaveza.
  • Analiza zahtjeva, radnih naloga, fakturiranje, pisanje ponuda, aneks ugovora..............
  • Radni dan je formalno završio u 18:20
  • Dolazak kući, ručak kratki odmor i nastavak posla. Za rekreaciju i šetnju ovih mjeseci nema šanse.
  • Analiza neriješenih problema, spajanje preko interneta u tvrtku i kod korisnika, simulacija problema u tabličnim kalkulatorima, rješavanje manjih problema odmah na serverima korisnika, definiranje i propisivanje procedura za rješavanje problema koje moraju obaviti suradnici, pisanje mailova, unos internih radnih zadataka, obrada i slanje uputa za korištenje novih modula korisnicima u 02:54
  • Testiranje novih programskih modula, simulacije ....
  Odlazak na počinak oko 03:30 ...   A u polusnu „opet prokleti posao u glavi” !
  
  
  • .... Ustajanje u 6:15 minuta. Ups, opet novi radni dan !  Dan stresa i novih pobjeda i užitka ! 
    
    Želite li biti poduzetnik ?
  4. PREDUVJETI za početak, uspješan rast ili propast :   
  
  • Razumjevanje društva u cjelini o važnosti poduzetništva. 
  • Stvaranje opće pozitivne poduzetničke klime 
  • Stvaranje jednostavne zakonske regulative za osnivanje , život i RAST poduzetnika. 
  • Stvaranje materijalnih i ljudskih resursa za generiranje novih poduzetnika 
  • Neprekidno poticanje postojećih poduzetnika na novi rast i STVARANJE NOVIH VRIJEDNOSTI U DRUŠTVU

• • ( Poduzetnici ne stvaraju nužno samo nove materijalne vrijednosti  !)
    5. A sada malo „o stvarnosti” !
    • Hrvatska je zemlja u kojoj se iz krajnosti u krajnost miješaju ideje i postupci divljeg liberalnog kapitalizma a s druge strane proklamiranja jednakosti svih ljudi ( vjerovatno kao ostatak jednog preživljenog vremena ) i samo je deklarativno (po Ustavu ) zemlja socijalne pravde.
    • Pretvorba iz društvenog u privatno vlasništvo je provedena nepravično i uz Zakone koji su „ozakonili kriminal i pljačku”.
    • Najnoviji Zakoni i promjene koje se zovu „strukturnim reformama” dodatno stvaraju ANTIPODUZETNIČKI DUH.
    • PODUZETNICI SE NE BAVE POLITIKOM VEĆ MATEMATIKOM i „nitko im ne može prodavati rog za svijeću” !
    • Nepostojanje jasnih STRATEGIJA, PRAVNA NESIGURNOST , deklarativno smanjenje opterećenja , a u stvarnosti NOVI NAMETI I TERET ne daju nadu u nove poduzetničke inicijative i iNVESTICIJE koje će stvarati nove vrijednosti.
    • O stranom investiranju u zemlji koja smanjuje potrošnju i povećava porez na dobit i uvodi porez na nekretnine nema niti govora !
    • PODUZETNICI NISU LOPOVI I TAJKUNI zbog šačice politički podobnih nekoj trenutnoj vlasti i kojima je mjesto u zatvoru.
    • Poduzetnici sa 90% sudjeluju u stvaranju društvenog BDP-a i zaslužni su za to „što brod nije odavno potonuo” !
      6. JAVNI i REALNI sektor. Tko i s kojim ciljem izmišlja sukob ?
    • Poduzetnici žele mlade, za posao spremne, obrazovane ljude kojih je u Hrvatskoj premalo !
    • Mi smo „zemlja polupismenih i nekompetentnih ljudi” i statistički i stvarno !
    • Škole „proizvode” ljude koji NISU ŠKOLOVANI ZA RAD
      već „ZA UPIS U VIŠI STUPANJ OBRAZOVANJA”.
    • Kada ih se „osposobi” za viši stupanj onda ih se „kvotama” ograničava da se stvarno školuju ! Zato imamo porazne statistike.
    • Cilj poduzetnika je da mu škole daju gotove ljude koje mogu uključiti u proces rada, a ne da moraju dodatno u njih investirati da bi uopće mogli bilo što raditi. Poduzetnici školuju svoje ljude cijeli život, ali ih ne mogu učiti „tablicu množenja” !  
      NE POSTOJI SUKOB već interes poduzetnika u realnom sektoru, da mu javni osigura, kako kadrove tako i svu drugu društvenu nadgradnju da bi živjeli živote dostojne čovjeka !
      
      7. Kakve poruke zapravo mi šaljemo djeci ?
    • Poduzetnici ( tajkuni ) su opljačkali državu i narod.
    • Odaberi zvanje za „siguran posao” u Gradu, Županiji ili nekom državnom ili gradskom poduzeću.
    • Tko može preživjeti od svoga znanja i rada ?
    • Bolje biti „snalažljiv”, nego obrazovan i vrijedan.Učiti, raditi i saditi se ne isplati !
    • Šuti i bori se za ocjenu.
    • Ako razmišljaš svojom glavom „uhvatit će te na zub” i osuđen si na neuspjeh.
    • Natjecati se, biti drugačiji, htjeti više i učiti što te zanima je gubitak vremena za ispunjavanje školskog programa (prečesto samo „štrebanje”).
    • PRESTANI MAŠTATI I PAMETOVATI I DOHVATI SE BUBANJA ! Sutra pišeš test....
    • Moraš se upisati „u gimnaziju” inače si propao ! Praksa pokazuje suprotno ... Većina gimnazijalaca ne uspjeva se pronaći u realnom životu.
    • Što ćeš raditi ako ne prođeš s odličnim i ne upišeš faks ?
    • Cijeli život ćeš se „patiti” ! Pa gdje da ti ja  „osiguram kakvu vezu za upis ili posao” ?
    • PROVEDENE ANKETE U NEKIM ŽUPANIJAMA POKAZUJU SASVIM DRUGAČIJE ŽELJE UČENIKA PA IH SVE VIŠE ŽELI IĆI U ČETVEROGODIŠNJE I STRUKOVNE SREDNJE ŠKOLE !  DJECA SU ( NE SLUČAJNO ) PUNO PAMETNIJA OD NAS !
      8. MOŽEMO LI POSTIĆI KOD DJECE ?
       „Biti poduzetnik je moja životna šansa !”
      • MAŠTU BEZ GRANICA
      • KREATIVNOST
      • NEPRESUŠNU ENERGIJU
      • JASNE I PREPOZNATLJIVE ŽELJE (preko 70%)
      • AMBICIJU ZA USPJEH I NATJECANJE
      • ONO ŠTO VOLE RADE S LJUBAVLJU
      • LAKO SE UKLJUČUJU U TIMOVE I ZAJEDNIČKI RAD
      • BRZO DONOSE ODLUKE U SVOJU KORIST I TIMA
      • VJEŠTO OSTVARUJU SVOJE I CILJEVE TIMA
      • ...
        Da li to potičemo ili uništavamo ?  
        
        
        
        
        9. ŠTO TREBA PODUZETI U OBRAZOVANJU  ?
        • Napraviti potpuno jasan POSLOVNI PLAN.
          I obrazovni sustav je proizvodnja. On proizvodi neophodne ljudske resurse za ostvarenje svake druge proizvodne aktivnosti. Suludo je otvarati veleučilišta i druge škole prema željama političara koje nemaju nikakvu niti kadrovsku i materijalnu osnovu, a proizvode ljude potpuno nesposobne za rad. U pravilu se te diplome kod dolaska na razgovor za posao mogu „okačiti mačku za rep” ! Proizvod je mlada isfrustrirana osoba koja je nakon višegodišnjeg štrebanja osuđena na čekanje posla na Zavodu za zapošljavanje.  Nema znanja i kompetencije za rad kod drugoga, a niti poduzetničke hrabrosti u antipoduzetničkoj klimi za ostvarenje bilo kakvih svojih snova.  
          Rezultat je : ulica, alkohol, droga, nasilje, kriminal   .... I na kraju , tko zna ....
        • U skladu s „poslovnim planom” – STRATEGIJOM, uložiti nekoliko puta veću količinu novca u obrazovni sustav.
        • Školu prilagoditi vremenu i prostoru u kojem živimo za zvanja koja potiču kreativnost i poduzetnički duh. Djecu ne školujemo „ZA KVIZ” već za „REALAN ŽIVOT” !
        • Ovo podrazumjeva potpunu promjenu obrazovnog sustava u kojemu je konačni rezultat kreativna mlada osoba sposobna za samostalno i sigurno djelovanje u svim uvjetima.
        • Hvale vrijedne su inicijative koje se danas ovdije iznose, ali bez sustavnog pristupa, strategije i jasnih planova i projekata u obrazovnom sustavu, prije ili kasnije će se i ove inicijative razvodniti. Zato je neophodno da se za ove inicijative čuje , da ih se promovira i s njima hrabro ide pred ministre i Sabor, gradonačelnike i župane, razvojne agencije, zavode za zapošljavanje, sve obrazovne ustanove od vrtića do sveučilišta i drugih znanstvanih ustanova !
          
          
          Mladi ne poznaju i ne priznaju krizu.
          Njihova budućnost nije „u zapošljavanju preko veze” već „u samozapošljavanju i stvaranju novih vrijednosti” !
           

Europljani ili "gastarbajteri" kod kuće ?

... Jasno je da narod nije znao za što bi glasovao, da je razočaran u politiku i da joj ne vjeruje, pa je stoga i ovako mali postotak onih koji su željeli u "cirkusu demokracije na hrvatski način" sudjelovati. A zašto su oni koji su izašli glasovali ZA ? Zato što više ne vjerujemo "svojim narodnim zastupnicima". Tek je mala nada da "neki drugi mogu i znaju bolje" natjerala ljude da daju svoj "glas nade" Merkelici i Sarkoziju. DA, apsurdno je, ali je ovo opet bilo glasovanje PROTIV ! Po tko zna koji puta u povijesti "PONOVO NE VJERUJEMO SAMI SEBI" i dajemo dio tek stečenog suvereniteta drugima. Možda zaista ne znamo sami ili smo previše komotni pa u svojoj zemlji parkiramo na travnjaku, bacamo opuške po cesti, koristimo rupe u zakonu , gledamo kako bi iskoristili koju povlasticu, zaposlili se gdje ćemo manje raditi a više dobiti... ? A kada dođemo u neki drugi svijet , onda smo podložni, mirni, radišni , vrijedni, najbolji u svemu ... I svi nas hvale da smo kulturni i vrijedni, stručni , da se na nas mogu osloniti. Zato nas cijene i nagrađuju, a mi im opet vraćamo još većom predanošću.  Ne nije nama kriva Europa ni domaći političari. Nismo imali svoju državu , pa smo onu u kojoj živimo uvijek manje cijenili od neke tuđe, a vlastitu smo uvijek mrzili i nastojali prevariti !  Moramo se pogledatu u zrcalo i priznati koliko učimo i radimo i kako se odnosimo prema vlastitoj državi i domovini, kada utajimo porez, kada bacimo smeće na livadu, na cestu ili duboko u šumu ! Neće nas nikakva Europa spasiti, tek će nas možda "natjerati" da  kod kuće živimo pitomo, vrijedno, radišno i štedljivo kao "gastarbajteri" ... IZABRALI SMO; PA NEKA NAM I BUDE !

Ma nećemo kao narod izumrijeti, prije će biti da ćemo se raširiti po Europi, kada nam to dopuste. Sigurno je i da će doći više stranog kapitala i da će kada nam ukinu sve socijalne i sve ine opravdane i neopravdane povlastice s kojima živimo odustati i oni od trgovačkih lanaca i početi ulagati u proizvodnju. Možda ćemo i mi tada postati "konkurentna radna snaga" drugim "istočnim europljanima" koji će nas prije ili kasnije prevlaviti. A oni sa Zapada će dolaziti kupovati naše vikendice i kuće opterećene svakojakim nametima na imovinu koje nećemo biti u stanju plaćati pa će to lako kupiti umirovljenici iz Skandinavije, Njemačke , Francuske, Engleske i Rusije. Siguran sam da će nam ti "vrijedni starci puni životnog iskustva i svježih životnih sokova" donijeti blagostanje. Istina nisam siguran da će moći i "cijeli paradajz pojesti" a kamo li nešto ozbiljnije potrošiti ili investirati. Doći će jednostavno uživati i u miru umrijeti. Ali šalu na stranu : Zaista vjerujem da ćemo živjeti bolje, zato što vjerujem da u sređenim prilikama naš čovjek kada osjeti da ga se poštuje i cijeni daje sve najbolje od sebe. Da, biti ćemo vrijedni "gastarbajteri" u svojoj domovini. Da li je to na kraju dobro ili ne, pokazati će budućnost. Da li je "suverenitet" u kojemu vas pljačkaju i kradu najgori među vama bolji od ograničenog suvereniteta ili dužnog poštovanja i nagrađivanja vašeg rada ? Ja mislim da smo trebali i morali sami. Moja djeca su omirisala malo Europu i razočarano ustvrdila da nismo. Na kraju, moram priznati da im vjerujem, poučen i vlastitim iskustvom učenja i na Istoku i na Zapadu. Nigdje se nikada nije ljepše i ugodnije živjelo nego kod nas, ali eto nije moglo trajati ! :) Zarazio nas je virus potrošačkog društva, posebna vrsta demokracije , nimalo slična onoj s ljudskim licem. Više je to demokracija u službi kapitala i jakih financijskih institucija , mega velikih kompanija i jakih industrijskih lobija. Zaista nas niti Šeks niti Pusićka, Kosorica, Šuker, Milanović, Čaćić , Linić i svi ti tragikomični likovi iz hrvatske politike ne mogu voditi kroz život ! Građani su to razumno  zaključili i dali svoj glas ponovo PROTIV SVIH njih, baš kao što na svim izborima uvijek i glasuju !

Zato su se građani svjesno opredjelili da im je bolje biti "gastarbajter u vlastitoj domovini" , nego uopće ne raditi ili očekivati milostinju da mogu preživjeti od prezirno srušenih mrvica sa trpeze iz prljave balkanske krčme.
Pa ako već moraju skupljati mrvice sa stola , neka to bude "europski stol", za kojime ćemo sjediti pa makar i sa 1% glasova i koliko god to možda bilo nevažno, ipak ima u tome bar malo ljudskog dostojanstva !
U posljednjih 20 godina ga nije bilo. Marljivi hrvatski đak i student, radnik i seljak obezvrijeđeni su i gurnuti na marginu kao bezvrijedne krpe u službi napuhanih "kukulelavaca" i "kukurikavaca" koji nisu u stanju niti vlastitu naciju od 4,3 milijuna stanovnika nahraniti sa vlastite zemlje .  Za ozbiljne europske i svjetske projekte nisu nikada bili sposobni. Niti imaju ideju niti znaju kako !
Blebeću o "fondovima" kao da u "oni valov  za žednu i gladnu stoku".   A nama treba vratiti dostojanstvo i ponos, izgubljenu moć i snagu najboljih europskih ratnika pred kojima se drhtalo kada su išli u pohode.   I svatko onaj tko u sebi nema makar kapljicu krvi tih naših ponosnih predaka, nikada neće uspjeti i nikada neće biti sretan.   Bio sit ili gladan, "sluga je sluga", a "rob je rob". Bez ponosa i dostojanstva , bez vjere u sebe i svoje snage i sposobnosti , nema budućnosti !


Zato : "Dobro vam europsko jutro  hrvatski gastarbajteri"  i neka vam Bog podari snage i sreće da se nosite s onim što nas čeka na kraju tunela !  Ja sam uvjeren da je tamo svjetlo i da će nas ogrijati. Kada ćemo do njega doći, brže ili sporije sa ili bez EU sada je kasno razmišljati.   Vjerujmo da će biti brže, prije svega zbog interesa onih koji su tako i zamislili i koji tako uređuju svijet u kojem živimo.

Ali sretni i spokojni kao nekada , više nikada nećemo biti ..... !